970

Kolindina pompozna objava kandidature: Jedno veliko NIŠTA

Gordan Duhaček, tekst za portal Index

Franjo Tuđman svoju je političku karijeru lansirao u jednoj jarunskoj baraci, dok je Kolinda Grabar-Kitarović svoj pohod na još jedan predsjednički mandat službeno najavila iz - podruma. 

Istina, to je podrum nekoć ugledne Matice hrvatske, čiji naziv ima određenu simboličku težinu u dijelu biračkog tijela, ali nije baš uobičajeno da se političke kampanje lansiraju u podrumima, naročito ako se žele sugerirati samouvjerenost i optimizam. Podrum sugerira bunkeriranje i strah od otvorenog prostora, a takvo mentalno stanje nije baš preporuka za poziciju predsjednika ili predsjednice Republike Hrvatske.

Nakon održanog govora ipak je jasno da je lokacija njegova izvođenja, odnosno cijele priredbe službene najave kandidature, najmanji problem Kolinde Grabar-Kitarović. Ono što je u teoriji bilo spektakularno lansiranje kampanje za reizbor, u praksi je bila otužna priredba u kojoj jedna nesigurna studentica čita svoj prosječni seminarski rad.

Polusatni govor bez ikakve kemije i pravog sadržaja

Kolinda je govorila oko pola sata, a nije rekla ništa pametno, nego se samo besramno umiljavala ekstremnoj desnici i loše dirigirala bizarnoj publici od stotinjak ljudi koji su dovedeni da joj aplaudiraju, ali nisu znali kada točno treba početi, a kada završiti. Kolinda je tijekom svojeg izlaganja morala nekoliko puta značajno zastati ili čak dati signal glavom da je sada mjesto na kojem očekuje aplauz, a njeni bi fanovi - mladež i barakaši HDZ-a - bez entuzijazma ispunili svoju zadaću. Nije tu bilo nikakve kemije između Kolinde i njenih pristalica, sve je izgledalo kao nekompetentno postavljen slet kojem se raspada koreografija.

Kolinda je svoj govor održala pred platnom na kojem je pisalo "KOLINDA Grabar-Kitarović" i "PREDSJEDNICA. Zato što vjerujem u Hrvatsku", čime je u marketinškom smislu otprilike poručila da je njeno ime njen program. I ništa više, osim jeftinog sentimenta nebulozne "vjere u Hrvatsku".

Desničarska retorika

Vjera je zapravo tek jedan od mnogih desničarskih pojmova koji su dominirali Kolindinim govorom. Višekratno je spominjala obitelj, hrvatskog čovjeka, hrvatsku državu, hrvatsko tlo, rat, vojsku, policiju, Franju Tuđmana, HDZ, državljane, Hrvate u BiH i dijaspori, suverenost i druge omiljene riječi desnog i ekstremno desnog biračkog tijela, dok ljudska prava u svojem govoru nije spomenula niti jedan jedini put.

Kolindin je nastup bio toliko natopljen desničarskom retorikom i porukama da je Republiku Hrvatsku, čija je predsjednica, spomenula samo jednom, i to kao ekstenziju svoje funkcije, a stalno je govorila o "hrvatskoj državi", što je ideologem kojim se RH u ekstremno desnom diskursu spaja s NDH-om. Proglasila je svoj koncept zajedništva nasljednikom Tuđmanove pomirbe, objavila da Hrvatska nije dio "regiona" i donijela dekret oko kojih se godina hrvatski narod smije okupljati.

Umiljavanje dijaspori

"1991. i 1995. jedine su godine oko kojih se cijeli hrvatski narod može i treba okupljati", izjavila je Kolinda nakon što je ustvrdila kako je jednako osudila sve režime koji su postojali prije RH. S obzirom na to da je politički lansirala Brunu Esih, ZDS proglasila "starim hrvatskim pozdravom" i svetinjom Domovinskog rata te dala intervju proustaškom Hrvatskom tjedniku - da navedemo samo nekoliko primjera - teško se složiti s Kolindinom interpretacijom.

Umiljavanje hrvatskoj desnici i dijaspori, između ostaloga i nazivanjem BiH "drugom domovinom" bosanskohercegovačkih Hrvata, uzelo je oko pola Kolindina govora, dok je drugu polovicu potrošila na samu sebe, odnosno na samohvalu i retuširanje svojeg predsjedničkog mandata. 

Kolindin "uspjeh" - navijanje na utakmici

Kolinda je kao svoje uspjehe navela sljedeće: izmještanje ureda diljem Hrvatske, inicijativu Tri mora, forsiranje pitanja demografije, obnavljanje veza s dijasporom, brendiranje Hrvatske i borbu protiv negativnosti i apatije i to "na svakom koraku". Kolinda nije točno precizirala kako se borila protiv toga, ali se pohvalila da su joj to zamjerali. "Uvijek sam ponosno nosila boje hrvatskoga grba i promovirala našu domovinu. To ću činiti i dalje - bez obzira na kritike onih kojima to smeta", izjavila je zapravo uvjeravajući javnost da je navijanje na utakmici vođenje državne politike.

Iako je najavu svoje kandidature već odgađala i razvukla preko svake mjere pristojnosti, Kolinda i dalje nema nekakav konkretan program za kampanju i drugi mandat na Pantovčaku. Valjda je toliko okupiraju predsjedničke dužnosti i rad na doktoratu, kao i trčanje na pokretnoj traci i pravljenje sala od kvinoje, da nije stigla pa će ga predstaviti "uoči predizborne kampanje", kako je rekla.

Najavila je, doduše, neke općenite teme, sve u desničarskom registru, poput "očuvanja hrvatske obitelji, slobode koja je časno izborena i očuvanja našeg identiteta", opremanja policije i povećanja prosječne plaće na neto iznos od 7500 kuna, pri čemu ne treba zaboraviti da predsjednica nema ama baš nikakve ovlasti ni u opremanju policije ni u povećanju plaća. 

Vojska, branitelji i "region"

"Nastavit ću poticati daljnje opremanje te štititi ulogu i dostojanstvo Hrvatske vojske i hrvatske policije. Hrvatska vojska treba biti u svakom dijelu naše domovine kao čimbenik razvoja, jamac sigurnosti i pouzdan partner u NATO-u", istaknula je Kolinda, koja naravno nije propustila spomenuti branitelje. Oni su "srcem, životima i oružjem branili" Hrvatsku, a "danas je svi zajedno moramo čuvati i na tim temeljima nastaviti graditi".

"Hrvatska nije neka 'mala zemlja', Hrvatska nije 'region', Hrvatska je suverena država koja ravnopravno razgovara s drugima", uskliknula je Kolinda u onome što je valjda trebao biti vrhunac njenog govora, a okupljeni su konačno spontano zapljeskali. 

Monotono, beskrvno i dosadno

Izvedba svega toga je pak bila monotona, beskrvna i dosadna za gledati. Kolinda se ovaj put nije nešto strašno osramotila kao mnogo puta dosad i nije počinila nikakav veliki gaf, nego je bila ravnodušna i indisponirana. Bio je to nastup koji se preporučuje brzom zaboravu.

Predsjednica nije uvidjela niti jednu počinjenu pogrešku, nije ništa novo naučila, ne smatra da išta treba promijeniti u svojem ponašanju i obnašanju predsjedničke funkcije pa onda nudi reprizu. U sadržajnom smislu ponudila je veliko ništa, kao i tijekom dosadašnjeg mandata. Potpuno bezidejno, Kolinda to jedno isto ništa nudi i kao svoju preporuku za drugi mandat, u kojem obećava nastaviti u istom stilu. Još pet godina gafova i ničega.