970

DRAGAN MARKOVINA - Što smo naučili iz uhićenja napadača i prijetnjama

Dragan Markovina, kolumna za portal Telegram

Pohvalna činjenica da je policija relativno brzo pronašla i uhapsila osumnjičenike za napade u Uzdolju i Đevrskama, posljedično je ukazala na jedan fenomen koji je vidljiv već duže vrijeme, ali ga se sada više ne može negirati, Naime, kako prenose mediji, jedan od osumnjičenika, štoviše jedan od onih koji je sudjelovao u nedavnom fizičkom napadu na Braču, derao se ‘novinari, Srbi’ prilikom uhićenja.

Istog dana Hrvoje Klasić je odlučio sa širom javnosti podijeliti prijeteće pismo koje ga je dočekalo na fakultetu, a tek dva dana ranije Damir Pilić je objavio potresan članak o stradanju Prvog splitskog partizanskog odreda na portalu Slobodne Dalmacije, ispod kojeg je nekoliko desetina ljudi vrijeđalo borce prvog splitskog odreda i samog autora te veličalo NDH. S obzirom na pojačani intenzitet napada iz mržnje, koji su se zgusnuli u kratkom vremenskom periodu i bili posebno grubi, zahvaljujući čemu su postali glavna vijest, lako je moguće steći pogrešan dojam kako je riječ o nekom novom fenomenu.

Međutim, to nažalost nije točno. Svi navedeni slučajevi, osim što govore o nevjerovatnoj količini mržnje u društvu i općem porastu nasilja, svjedoče o još jednom fenomenu, a to je činjenica da u Hrvatskoj egzistiraju barem dvije paralelne stvarnosti, uz prateći poremećaj svake vrste kriterija.

LJUDI KOJI ZNAJU O ČEMU GOVORE

S jedne strane imamo, dosta načetu i često nespremnu za istinsko suprotstavljanje dominantnim vrijednostima, ali još uvijek postojeću mainstream javnost, unutar koje funkcioniraju ljudi koji znaju o čemu govore kada se bave nekim fenomenima, novinari koji se ne libe pisati o onome što bi ih moglo koštati prijetnji, intelektualci koji su u stanju javno stati iza vlastite rijeci i ne odstupati od nje, a s druge imamo ekstremističke portale, tjednike, televizijske emisije i sl., koji proizvode atmosferu mržnje, negiraju bilo kakve činjenice i omalovažavaju te za izdaju optužuju svakoga tko se ne uklapa u njihov način razmišljanja.

Žalosna je činjenica da su oni dobili pravo građanstva u Karamarkovo doba, da ih je aktualna predsjednica definitivno legitimirala, a da se premijer Plenković ne želi ili ne može, svejedno, tome istinski oduprijeti. Samo ta činjenica objašnjava sve ovo što se događa, pa i svaki od, u uvodu navedenih slučajeva. S jedne strane se dakle formirala apsolutno mrzilačka javnost koja ide u kontinuirane i organizirane fizičke napade na pripadnike jedne manjine, uz kasniju opću relativizaciju i kolanje sve opasnijih i luđih ideja u javnom prostoru o tome kako bi ulica trebala uzeti pravdu u svoje ruke, a s druge strane nema nikakvog načina da se na takve pojave može edukativno djelovati.

OPASNOST OVAKVOG RAZVOJA STVARI PO DRUŠTVO U CJELINI

Razlog zbog čega ne može je vrlo jednostavan: što god da bilo koji od medija, pojedinaca ili institucija, koje oni drže za neprijateljske, a to su skoro svi, kaže, napiše ili na bilo koji način problematizira, oni će, ne uključujući logiku, otpisati kao laž, provokaciju, dio nekog šireg masonskog plana protiv Hrvatske ili nešto u tom smislu. Samo u takvom svijetu i unutar tog načina razmišljanja, polupismeni novinari, političari i aktivisti, mogu biti više poštovani od sveučilišnih profesora i novinara iza kojih stoji dugogodišnji ozbiljan rad i vjerodostojnost.

Opasnost ovakvog razvoja stvari po društvo u cjelini se ne može tek tako zanemariti, jer će se po logici stvari broj poklonika takvih ideja i uništavanja svih kriterija samo širiti i sasvim je lako zamisliti budućnost u kojoj će takva vrsta najnižeg, mrzilačkog populizma postati dominantna u društvu. Te procese, uostalom već gledamo u SAD-u, Mađarskoj i drugdje. Imajući sve ovo u vidu, odgovornost premijera Plenkovića koji se i dalje odbija odlučno i istinski suprotstaviti navedenim procesima iz dana u dan je sve veća i nikakva je vanjskopolitička pozlata neće moći sakriti.