970

BORIS DEŽULOVIĆ - Izvještaj sa stočnog sajma

Boris Dežulović, kolumna za tjednik ''Novosti''

Živo je proteklih dana bilo na jesenskom stočnom sajmu u Gudovcu kraj Bjelovara. Na tradicionalnoj Državnoj stočarskoj izložbi – na kojoj je među pet stotina rasnih grla iz domaćeg uzgoja pobijedila petnaestogodišnja simentalska krava Nina iz Predavca kraj Rovišća – pojavilo se i dvoje predsjedničkih kandidata. Pedesetjednogodišnja Kolinda Grabar-Kitarović iz Grobnika kraj Rijeke u nadahnutom je govoru podsjetila kako je ‘i sama odrasla na selu’, a svoja promišljanja o domaćem uzgoju iznio je i pedesetsedmogodišnji Miroslav Škoro iz Osijeka kraj Zagreba: ‘Mislim da sam to najbolje opisao u zadnjoj svojoj pjesmi, gdje govorim o praznim slavonskim ambarima.’

Osim za pretresanje internih problema u domaćem uzgoju, stočni sajam u Gudovcu bio je dobrom prilikom i da se dva vodeća grla iz predsjedničke utrke izvažu pred izbore. Nakon što je kandidatkinja iz Grobnika nedavno komentirala stav predsjednika SDSS-a Milorada Pupovca o historijskom revizionizmu u Hrvatskoj – ‘pokušajima da se ustaški pokret rehabilitira i ustanovi u novoj europskoj Hrvatskoj’ – nazvavši tu izjavu ‘nizom neistina na račun vlastite države’, na Pupovčev se istup kao besprizornu laž osvrnuo i kandidat iz Osijeka, još jednom podsjetivši kako ‘predsjednik Republike ima pravo inicirati postupak o zabrani djelovanja neke političke stranke’, i da ga ‘kad se steknu uvjeti, treba pokrenuti’.

‘Što se tiče SDSS-a, čini mi se da je njihov čelnik usporedio Republiku Hrvatsku sa fašističkom tvorevinom. Kada to učini netko tko je član vladajuće koalicije, onda ja kao zabrinuti građanin imam dvije opcije’, rekao je u Gudovcu kandidat Miroslav Škoro. ‘Ako je Pupovac u pravu, onda živim u fašističkoj državi, a to ne želim, niti to žele hrvatski građani. A ako taj isti gospodin nije govorio istinu, onda treba pokrenuti određene radnje, da vidimo zbog čega nije govorio istinu i zbog čega ugrožava ustavnopravni poredak Hrvatske.’

Usputna izjava jednog od kandidata na provincijskom natjecanju goveda iz domaćeg uzgoja ne bi, jasno, sama po sebi bila vrijedna pomnije analize, da i sama nije upravo savršena analiza stanja u domaćem uzgoju, precizno tuđmanovsko ‘izvješće o stanju nacije’ koje točku po točku popisuje svaki pojedinačni nesporazum s domaćim uzgojem u toj, kako ono, ‘novoj europskoj Hrvatskoj’.

Kao ‘zabrinuti građanin’ kandidat Škoro ima, čuli smo, ‘dvije opcije’. Prva je opcija da je ‘Pupovac u pravu’, da se dakle ‘u novoj europskoj Hrvatskoj’ zaista ‘pokušava rehabilitirati i ustanoviti ustaški pokret’: ‘zabrinuti građanin’ Miroslav Škoro u tom slučaju ‘živi u fašističkoj državi, a to ne želi, niti to žele hrvatski građani’. Kako nemamo ni vremena ni prostora za cjepidlačenje, neka otvorena potpitanja ostavit ćemo po strani. Recimo: kako to već i pokušaj uspostavljanja ustaškog pokreta znači fašističku državu? Recimo: kako točno zabrinuti građanin Škoro zna da su ostali hrvatski građani uopće zabrinuti, a kamoli da ne žele fašističku državu? Evo, iz glave, samo dvojica: Marko Skejo i Andrej Plenković. Prvi je želi, a drugi nije zabrinut.

Imam ja još takvih potpitanja, ali nemamo, rekoh, ni prostora ni vremena. Lakonski stoga zajedno s kandidatom Škorom pretpostavimo opciju da je Milorad Pupovac u pravu i da živimo u fašističkoj državi: u toj opciji – zapamtimo za potrebe ovog ogleda – Škoro ‘to ne želi, niti to žele hrvatski građani’.

Druga je opcija da ‘taj isti gospodin nije govorio istinu’, da se dakle ‘u novoj europskoj Hrvatskoj’ ustaški pokret ne pokušava ni ‘rehabilitirati’, a kamoli ‘ustanoviti’: ‘zabrinuti građanin’ Škoro smatra da u tom slučaju ‘treba pokrenuti određene radnje’. ‘Da vidimo’, primjerice, ‘zbog čega nije govorio istinu i zbog čega ugrožava ustavnopravni poredak Hrvatske’. Kako, podsjećam, nemamo ni vremena ni prostora za cjepidlačenje, neka ćemo otvorena potpitanja i ovdje ostaviti po strani. Recimo: kako točno stav o historijskim revizionizmu ‘ugrožava ustavnopravni poredak’? Recimo: zašto bi se ‘pokretale određene radnje’ samo ‘da vidimo zbog čega Pupovac nije govorio istinu’?

Dovoljno je, na primjer, napraviti intervju, kao što su ga nedavno u 24sata napravili upravo s Miroslavom Škorom, ‘da vide zbog čega nije govorio istinu’ vlastitoj ženi: ‘Ženi sam na vjenčanju lagao da je na našim svadbama običaj da žene ne ustaju do ponoći, kako ne bih morao plesati’, odgovorio je tada kandidat Škoro, i gotovo, problem riješen. Ljudi imaju različite razloge, trebaju li zbog toga u zatvor? Treba li predsjednik Republike sutra na sud zbog brakorazvodne parnice, ili zbog priznanja da je običavao lagati, dakle ugrožavanja ustavnopravnog poretka?

Imam ja još takvih otvorenih potpitanja, ali nemamo, rekoh, ni prostora ni vremena. Lakonski stoga zajedno s kandidatom Škorom pretpostavimo opciju da Milorad Pupovac nije u pravu i da ipak ne živimo u fašističkoj državi: u toj opciji – za potrebe ovog ogleda zapamtimo i to – ‘treba pokrenuti određene radnje da vidimo zbog čega predsjednik SDSS-a ugrožava ustavnopravni poredak Hrvatske’.

Pa kad se već igramo pretpostavljanja, pretpostavimo da je i autor ovog ogleda ‘zabrinuti građanin’. Kad bih ja, eto, bio zabrinut za Republiku Hrvatsku – kao što svi znaju da nisam – ne bio bih zabrinut time što Milorad Pupovac tendenciozno i krivo opisuje današnju Republiku Hrvatsku, već time što je precizno i točno opisuje Miroslav Škoro. Nema, naime, preciznijeg i točnijeg ‘izvješća o stanju nacije’ od izvješća zabrinutog građanina Škore: ako sam izjavu kandidata na stočnom sajmu dobro shvatio, a bojim se da jesam, ukoliko se u Hrvatskoj rehabilitira i uspostavlja ustaški pokret – ili, kako to Škoro kraće kaže, ukoliko je Hrvatska fašistička država – to ne bi želio ni on, ni hrvatski građani, dočim, ukoliko se u Hrvatskoj ne uspostavlja ustaški pokret, protiv Pupovca ‘treba pokrenuti određene radnje’.

To su, ukratko, Škorine upute za ponašanje u slučaju fašizma. U slučaju da je Hrvatska fašistička država, Hrvati ne trebaju poduzimati nikakve, a kamoli ‘određene radnje’: dovoljno je tek u sebi to ne željeti. Jer ako to ne želiš, ako dovoljno snažno ne želiš fašističku Hrvatsku, uči nas Paulo Coelho, cijeli će se svemir – ili barem cijela Amerika i Rusija – urotiti da se to ne ostvari. ‘Određene radnje’, naprotiv, treba poduzeti tek u slučaju da Hrvatska nije fašistička država: tada, recimo, treba zabranjivati srpske stranke i hapsiti Srbe zbog ugrožavanja ustavnopravnog poretka.

Kako, rekoh, nemamo ni vremena ni prostora za cjepidlačenje, i ovdje ćemo neka otvorena potpitanja ostaviti po strani. Recimo: kako to otvoreno i javno prizivanje fašističke države od strane fašističke stoke iz domaćeg uzgoja nije ‘ugrožavanje ustavnopravnog poretka’, ali jest ‘ugrožavanje ustavnopravnog poretka’ kad na otvoreno i javno prizivanje fašističke države od strane stoke iz domaćeg uzgoja netko upozori? Recimo: kako je to prizivanje fašističke Hrvatske kad predsjednik vodeće srpske stranke upozori na štetu koju u našem agraru proizvodi fašistička stoka iz domaćeg uzgoja, a nije prizivanje fašističke Hrvatske kad predsjednički kandidat na stočnom sajmu otvoreno i javno najavi kako će zbog upozoravanja na štetu od fašističke stoke iz domaćeg uzgoja – zabraniti vodeću srpsku stranku i suditi njenom predsjedniku?

Ovako odoka, ispravite me ako griješim, zabrana djelovanja srpskih stranaka i hapšenje Srba zbog veleizdaje i rušenja ustavnog poretka izgledaju kao prepisani iz Ustaških načela: isto bi na poglavničkim izborima sutra potpisao i kakav kandidat iz Bradine kraj Konjica. Kandidat iz Osijeka na izložbi stoke u Gudovcu dvaput je, međutim, odvagao. U slučaju da je Hrvatska fašistička država, treba šupački šutjeti, bez naglih pokreta, a kamoli naglih pokreta otpora. U slučaju pak da nije, ‘treba pokrenuti određene radnje’.

Za početak, recimo, kandidirati se na predsjedničkim izborima.

Tako je – iako za cjepidlačenje nismo imali ni vremena ni prostora – jedno otvoreno potpitanje na koncu ipak ostalo odgovoreno. Recimo: je li građanin Miroslav Škoro zabrinut zato što je Hrvatska fašistička država, ili zato što nije?