970

DRAGAN MARKOVINA - HDZ ima zgodne dvostruke kriterije oko Bleiburga; urlaju da im je jako bitan, ali ne žele baš da ih se tamo vidi

Dragan Markovina, kolumna za portal Telegram, 15. 5. 2019.

Svibanj je, to već svaki prosječan građanin Hrvatske zna, mjesec u kojem je zgusnut niz godišnjica vezanih za traumatične i simbolične povijesne događaje, što ga čini medijski atraktivnim, idealnim za daljnja prepucavanja, skupljanje političkih poena i općenito raspravu koja se bez konca i kraja vodi već skoro tri desetljeća. Tako smo upravo na godišnjicu početka Bitke na Sutjesci, u kojoj je poginulo oko tri tisuće dalmatinskih partizana i koja je bila ključna za preživljavanje partizanskog antifašističkog pokreta, doznali kako nitko iz vodstva Vlade i Sabora neće izravno otići na bleiburško okupljanje. Umjesto njih, tamo će biti izaslanici, a predsjednik Sabora Gordan Jandroković posjetit će Bleiburg koji dan ranije.

No, paralelno s tim, na HRT-u se u prime-time-u prikazuju revizionistički dokumentarci u produkciji Laudato televizije, u kojima gostuju vodeće zvijezde revizionističke historiografije i iste takve političke scene, u kojima se bez ikakvog odmaka ustašku vojsku naziva našom hrvatskom vojskom i koji u svakoj pristojnoj zemlji ne bi bili uopće u prilici dospjeti u program javne televizije, a kamo li u ekskluzivnom terminu. Ovo s jedne strane može biti tema o apsolutnom zapuštanju produkcije dramskog i obrazovnog programa, koji bi trebali biti nositelji kvalitete programa HRT-a i zbog kojih bi uopće imalo smisla plaćati pretplatu.

U normalnim okolnostima, HRT bi o bitnim povijesnim događajima trebao imati nešto iz vlastite produkcije, umjesto iz jednostrane produkcije apsolutno manje kapacitiranih televizija od njih. Javna radio-televizija to naravno ima, a riječ je o velikoj dokumentarnoj seriji o ustaškoj državi, čiji je jedan od autora, Hrvoje Klasić odavno upozorio na uporno odugovlačenje njenog emitiranja. Ta serija je dogovorena još za prethodne uprave i praktično je snimljena, ali iz sve očitijih razloga je ne gledamo ovog svibnja, što bi bilo iznimno ljekovito po društvo. Svakako je nemoguće da može biti gora i neobjektivnija od onoga što je HRT pustio ovih dana.

IZBJEGAVAJU DRUŠTVO ANTIFAŠISTA, ALI I PAVELIĆEVIH OBOŽAVATELJA

Zašto sam uopće naveo ova dva slučaja i stavio ih u istu ravan? Dva su razloga za to. Prvi je taj što se HRT nalazi pod izravnom kontrolom politike, dakle vladajuće većine, zahvaljujući čemu je jasna dvostrukost kriterija s kojima se vlasti odnose prema nasljeđu ustaške države i općenito prema nasljeđu Drugog svjetskog rata. Ova dvostrukost kriterija predstavlja drugi i ključan razlog nastanka ovog teksta. Stvari sada već možemo promatrati kao ludilo u kojem ima sistema.

Predsjednica Grabar-Kitarović se, npr. nakon godina koketiranja s afirmacijom ustaškog pozdrava, od njega ogradi, usput optužujući savjetnike da su je krivo o njegovom značenju informirali, zatim čestita antifašistima Dan pobjede i onda istog dana ode komemorirati ubijene kolaboracionističke vojnike. Istu stvar radi s Jasenovcem, prema kojem već godinama ima isti odnos kao sada Jandroković prema Bleiburgu. Drugim riječima, ide tamo jer naprosto mora, ali ne želi otići na komemoraciju s predstavnicima manjina i antifašista. Slijedimo li ovu logiku, izgleda da je vodećim ljudima ove zemlje podjednako nelagodno naći se u društvu antifašista i obožavatelja Pavelićevog režima.

NAPROSTO NE SMIJU JAVNO ISKAZATI S KIM BI SE RADIJE IDENTIFICIRALI

Iako je već i ovo, samo po sebi problem, bojim se da je stanje čak i puno gore. Uzmimo sada za primjer premijera Plenkovića i sjetimo se nepotrebnog formiranja povjerenstva za suočavanje s prošlošću, njegovih dugotrajnih pregovora s organizacijama HOS-a i duboko problematične odluke da ploču s ustaškim natpisom ukloni iz Jasenovca i premjesti je par kilometara dalje, tik kraj partizanskog groblja. Prisjetimo li se nedavnog govora Ognjena Krausa, koji je na jasenovačkoj komemoraciji jasno rekao da je jedan od razloga zbog kojih i dalje nema jedinstvene kolone u tome što premijer nije ni blizu posvetio vremena predstavnicima žrtava i antifašista, koliko je posvetio predstavnicima HOS-a, lako možemo zaključiti kako je vladajućima manje nelagodno u društvu revizionista.

Odemo li na koncu još i korak dalje pa se prisjetimo kako je Sabor glatko odbio inicijativu Ranka Ostojića da bude službeni pokrovitelj obilježavanja 75. godišnjice Bitke na Sutjesci, u kojoj je poginulo tisuće Dalmatinaca, a ni na koji način ne dovodi u pitanje pokroviteljstvo nad duboko problematičnim bleiburškim okupljanjem, stvari postaju zapravo prilično jasne. S jedne strane vladajući ne bi ni na koji način željeli da ih se poistovjećuje s nasljeđem antifašističke borbe, ponajprije u strahu od vlastitog biračkog tijela, iako je ona u temeljima suvremene Hrvatske, dok bi se s druge strane iz istih razloga najradije identificirali s onima koji imaju pozitivne sentimente prema ustaškoj državi, ali to ne smiju javno iskazati, jer je duboko neprihvatljivo u suvremenom svijetu.