970

Najbogatiji policajac vozio 110 preko ograničenja, a priča mu je sve sumnjivija

Vojislav Mazzocco, tekst za portal Index

Glavni ravnatelj policije Nikola Milina u Zadar je poslao Unutarnju kontrolu da istraži slučaj njegovog vlastitog zamjenika Josipa Ćelića, u javnosti poznatijeg kao najbogatijeg hrvatskog policajca. Dosad su poznate sljedeće činjenice: Josip Ćelić je u ožujku na cesti pokraj Briševa vozio brže od 160 kilometara na sat. Na tom je mjestu dozvoljeno 50 km/h; snimio ga je i zaustavio presretač, ali prekršaj i snimka nisu zavedeni u policijskom sustavu; Ćelić nije prijavljen sve dok RTL nije dobio snimku i objavio priču.

Trebalo bi smijeniti i načelnika zadarske policije

To su činjenice i svaka od njih je dovoljna za smjenu zamjenika ravnatelja policije, formalno drugog policajca u državi. Uz to, izvori koji su RTL-u dostavili snimku tvrde da je Ćelić, odmah nakon što ga je presretač zaustavio, nazvao načelnika zadarske policije, i od njega tražio da se ovaj prometni prekršaj ne zavodi u policijski informacijski sustav. Ukratko, tražio je da ga se ne kazni za prekršaj za koji bi svatko drugi dobio brutalnu kaznu. Nadalje, izvori RTL-a tvrde da je prekršaj zaveden i kazna Ćeliću izrečena tek nakon što su novinari počeli kopati po slučaju. Ako je to sve točno, to nije samo za smjenu zamjenika ravnatelja policije nego i za smjenu načelnika Policijske uprave zadarske Antona Dražine, a vjerojatno bi se moglo naći i elemenata kaznenog djela zloupotrebe položaja i ovlasti. 

Nevini ne kažu "ako se dokaže", nego "nisam"

"Ako se dokaže da sam bilo što zataškavao, istog trenutka podnosim ostavku. Ono što ne mogu prihvatiti su zlonamjerne optužbe da sam u bilo kojem dijelu zataškao, stornirao ili nekome izričito nešto naredio ili naložio da se stornira, to je apsolutno netočno. Ukoliko se na bilo koji način to dokaže, ja sam spreman preuzeti kompletnu odgovornost, ali odlučno to ovog trenutka demantiram", rekao je zamjenik ravnatelja policije Josip Ćelić. Njegova izjava problematična je iz dva razloga.

Demanti koji to nije

Prvi je banalan. Rekao je da će podnijeti ostavku ako se dokaže da je zataškavao. Da bi se zataškavanje dokazalo, potrebno je provesti istragu i eventualni sudski proces koji može trajati godinama. Ćelić nije jasno rekao da nije zataškavao, nego da ne može prihvatiti optužbe. Što Ćelić može ili ne može prihvatiti nikoga ne bi trebalo biti briga. Nevini ljudi ne govore kao Ćelić. Nevini jednostavno kažu: "Nisam zataškavao." Ne trabunjaju o neprihvatljivosti optužbi. Štoviše, Ćelić je rekao da "ovog trenutka to demantira". Znači li to da će u nekom drugom trenutku promijeniti priču ako se pronađu dokazi da laže? On je sam korištenjem takve formulacije ostavio takvu mogućnost otvorenom i stvorio dodatnu sumnju da ne govori istinu - u ovom trenutku. Ćelićeva pozicija na mjestu zamjenika ravnatelja policije, demantiranjem koje to nije, bila bi neodrživa sve i da nema činjenica navedenih na početku teksta. 

Nesvjesni društvene odgovornosti

Drugi razlog zbog čega je Ćelićeva izjava problematična je zapravo opasniji i puno govori o stanju svijesti moćnika u Hrvatskoj. Formalno drugi policajac u Hrvatskoj misli da nije problem što je vozio tri puta brže od dozvoljenog, jer je na koncu platio kaznu. On sebi nikada, ni pod kojim uvjetima, ne bi smio dopustiti takav prekršaj ako želi ostati na svojoj poziciji. "Običan" građanin može napraviti takav prekršaj, platiti kaznu i zaboraviti da se to ikada dogodilo. Za jednog od šefova policije moraju vrijediti druga pravila.

On svojim primjerom mora pokazivati kako se poštuju zakoni i kako se u prometu ne dovode u opasnost životi. Etički kodeks policije kaže: "Policijski službenici u obavljanju posla i osobnom životu brinu o zaštiti i jačanju svog ugleda i ugleda policije u cjelini." Ako to vrijedi za svakog drugog policajca, onda bi stoput više trebalo vrijediti za zamjenika ravnatelja policije. U profesionalnom i osobnom životu, zamjenik ravnatelja policije trebao bi se brinuti o zaštiti ugleda policije, a napravio je upravo suprotno. Okaljao ga je. 

Na to smo već navikli od moćnika

No Josip Ćelić nije napravio ništa drugačije od onoga na što smo već navikli od moćnika. Predsjednik zagrebačkog Županijskog suda Ivan Turudić ne vidi ništa problematično u tome što se nije odazivao na sudske pozive u prekršajnom postupku, a za pravo mu je dao kolega i svojevrsni nadređeni Đuro Sessa. Bivša ministrica Gabrijela Žalac nije vidjela ništa problematično u tome što je pregazila djevojčicu dok je bez vozačke dozvole vozila Vinkovcima. Za pravo joj je dao njen nadređeni - premijer Andrej Plenković

Zakonska kazna nije dovoljna

Ova četiri slučaja, a Ćelićev i Turudićev su posebno osjetljivi, pokazuju da oni koji vode policiju i sudove nemaju baš nikakve društvene odgovornosti koju bi njihov položaj morao nositi. Da imaju imalo profesionalne etike, podnijeli bi ostavke jer nisu dorasli svom položaju. Zakonom propisana kazna za njih jednostavno nije dovoljna. Turudiću, pak, nije bilo dovoljno da je sam debelo nagrizao sudački ugled, morao se uplesti i u Ćelićevu aferu - naravno braneći ga i to s prilično bedastim argumentima.

Turudić brani Ćelića pozivajući se na Domovinski rat i - komunizam

"Mislim da je to jedan vrstan policajac, čovjek koji je bio u Domovinskom ratu, čovjek koji je sudjelovao u Domovinskom ratu od samog početka, i o njemu sve najbolje. Vjerujte, prije deset-petnaest, godina, a kamoli prije 30 godina, takve stvari ne bi naišle ni na kakvu reakciju, ni na kakvu osudu. Za vrijeme komunizma bilo je načelo: "pojavu osudi, a druga spasi". A to nije bilo tako davno i puno ljudi koji su danas kritizirali mene su živjeli u to vrijeme i po tom načelu", rekao je sudac Turudić gostujući na četvrtom programu Hrvatske televizije. U prijevodu, Turudić je rekao da njega, a valjda posredno i Ćelića, kritiziraju oni su nekada bili komunisti, a onda su doživjeli probrazbu i sada traže odgovornost pa su zbog toga licemjeri. Ili, naprosto, Turudić žali za vremenima kad se drugove spašavalo, baš kao što je njega spasio Đuro Sessa?