970

DRAGAN MARKOVINA - Kako smo se točno našli u situaciji da Glavaš od Pupovca traži da se povuče iz politike, i da je svima to normalno?

Dragan Markovina, kolumna za portal Telegram

Dok god društvo ne izađe iz takvog stanja svijesti, manipulacija s njim će biti jednostavna, jer nema ništa jednostavnije od toga da se izbjegne bavljenje konkretnim ekonomskim, socijalnim, društvenim i političkim problemima, od toga da se posegne za neprijateljima i raspiruje nacionalizam.

S obzirom da su o odnosu prema Srbima, posebno nakon upečatljive kampanje SDSS-a na proteklim izborima za Europski parlament i nakon čitavog niza mržnjom motiviranih napada koji se događaju u posljednje vrijeme, ali i o samom Milorada Pupovca i njegovoj ulozi, ispisane desetine tekstova te je toj temi posvećeno i puno informativnih emisija na televiziji, činilo mi se kako nema smisla ispisivati još jedan tekst.

Ionako je sve već bilo rečeno, javnost je mogla čuti, pročitati i vidjeti razne vrste argumenata i donijeti nekakve zaključke, no onda se o čitavom slučaju inzistiranja određenih braniteljskih udruga i koalicijskih partnera, koji su revoltirani tražili da Milorad Pupovac povuče svoje izjave dane nakon napada u okolici Knina, jer će u protivnom napustiti koaliciju ili prestati davati podršku premijeru, očitovao i Branimir Glavaš.

To je bio moment u kojem je kompletna dotadašnja, ionako klimava konstrukcija o tome kako živimo u jednom normalnom društvu koje poštuje manjine, glatko pala u vodu. Bez obzira što se Glavaš, u odnosu na udruge i ostale predstavio kao netko skloniji kompromisu, rekavši kako nema ništa protiv SDSS-a, ali da je vrijeme da se Pupovac makne iz politike i prepusti svoje mjesto nekom mlađem iz stranke, čitava situacija u kojoj je Branimir Glavaš realna politička činjenica i uvažavan autoritet uopće, a posebno u komparaciji s Miloradom Pupovcem, na svaki mogući način je nepodnošljiva.

Odgovor na pitanje zbog čega, vrlo je jednostavan.

ČOVJEK KOJI JE POBJEGAO IZ HRVATSKE U BIH

Ponajprije, za razliku od Milorada Pupovca, čovjeka kojeg se napada posve nesuvislim argumentima vezanim uz njegovo javno djelovanje za vrijeme rata, protiv Branimira Glavaša vodio se dugotrajan i mučan sudski postupak, u kojem je on na kraju osuđen kao ratni zločinac. Istina je da su nakon nekoliko godina Ustavni, a onda i Vrhovni sud poništili sudske presude, vrativši proces na početak, no sasvim je jasno kako je riječ o nekome tko bi u svakoj normalnoj zemlji teško mogao biti moralni i politički autoritet. Pored toga, isti taj čovjek je pobjegao iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu odakle vuče porijeklo, da bi odande uporno govorio kako se radi o montiranom političkom procesu protiv njega, zahvaljujući čemu je odabrao služiti kaznu u Mostaru.

Drugim riječima, pokazao je upravo ono što kompletna desnica zamjera Pupovcu, a to je apsolutno nepoštivanje Republike Hrvatske i njenih institucija. I na koncu, Glavaš je također od prvih dana samostalne Hrvatske prisutan u politici i to na puno višim mjestima nego Pupovac, pa je potpun nejasno zbog čega smatra kako bi Pupovcu bilo vrijeme da se povuče, a njemu ne bi. Sve ovo što sam nabrojao su činjenice, koje nekoga mogu nervirati, ali ih ne može osporiti. I sad kad ih imamo ovako posložene pa pokušamo pretpostaviti tko u javnosti uživa veći ugled, podršku i povjerenje od ove dvojice političara, bojim se da bi odgovor prevagnuo na stranu Branimira Glavaša.

PUPOVAC NIJE KLASIČNI SRPSKI NACIONALIST

Što nas dovodi do pitanja zašto je to tako, a odgovor nam je prilično jasan. Ponajprije zbog nacionalne pripadnosti jednog i drugog, a potom zbog toga što Pupovac jednostavno nije, niti može biti klasičan srpski nacionalist kojeg bi hrvatski nacionalisti mogli smjestiti u ladicu mitskog neprijatelja. Postoji naravno i treći razlog, koji zapravo i mimo ovog slučaja, predstavlja srž problema hrvatskog društva, a to je činjenica da živimo u strukturalnom nacionalizmu, u kojem ne postoji moralno, pravno i svako drugo inače nedopušteno ponašanje, koje neće biti opravdano u ime parole da se to radilo ‘za našu stvar’.

Razlika je samo u kontekstu, jer je nekad bilo normalno to tako i javno reći tim riječima, a danas je ipak potrebno taj stav zamotati u celofan pristojnosti. Dok god društvo ne izađe iz takvog stanja svijesti, manipulacija s njim će biti jednostavna, jer nema ništa jednostavnije od toga da se izbjegne bavljenje konkretnim ekonomskim, socijalnim, društvenim i političkim problemima, od toga da se posegne za neprijateljima i raspiruje nacionalizam. Kako to izgleda uživo mogli smo vidjeti u skoro svim dosadašnjim predizbornim kampanjama, ali aktualna predsjednička nadilazi čak i to na što smo se navikli.