970

DRAGAN MARKOVINA - Hrvatska europarlamentarka koja slavi Herceg-Bosnu, nažalost, tipičan je primjer naše porazne politike prema BiH

Dragan Markovina, kolumna za portal Telegram

Da odmah na početku teksta riješimo sve nedoumice: Željana Zovko zbog svog statusa i glorifikacije Herceg-Bosne, neće, za razliku od Elizabete Mađarević imati nikakvih problema, nigdje. Odgovor na pitanje zašto neće vrlo je jednostavan. U matičnoj Bosni i Hercegovini neće jer je tamošnji status quo, uspostavljen Daytonskim mirovnim sporazumom takav da je sve ključne aktere ratnih politika ostavio netaknute i na pozicijama moći.

Što se, pak, tiče Hrvatske i njezinog statusa u Europskom parlamentu, neće imati nikakve posljedice iz jednostavnog razloga što su gotovo svi relevantni politički akteri, a posebno HDZ zapravo iskazali nezadovoljstvo presudom haaškog suda čelnicima te paratvorevine i što i dalje javno podržavaju sve Tuđmanove fiksacije, pa tako i onu prema Bosni i Hercegovini.

GRIJEH TUĐMANOVE POLITIKE

Iskreno govoreći, nad istupom Željane Zovko zgraža se tek ona manjina pristojnijih medija i intelektualaca, kojima je jasno da je Herceg-Bosna naprosto zločinačka tvorevina i da će je svijet kao takvu zauvijek percipirati, što je spomenuta presuda nedvojbeno utvrdila.

Njoj se uostalom i nije za čuditi, bilo bi zapravo prilično nemoralno od nje da tu tvorevinu ne glorificira, jer upravo zahvaljujući tom istočnom grijehu Tuđmanove politike i ima zahvaliti čitavu svoju dosadašnju profesionalnu karijeru u politici. Baš zbog toga, slučaj Željane Zovko bi trebao poslužiti kao egzemplar apsolutnog besmisla do kojeg je inzistiranje na očuvanju tekovina tuđmanizma dovelo.

APSURD U ODNOSIMA SPRAM DRŽAVA

Naime, ako je kojim slučajem nekome promaknulo ili je zaboravio, vrijedi podsjetiti da je Željana Zovko na mjesto hrvatske europarlamentarke došla direktno s mjesta veleposlanice Bosne i Hercegovine u Rimu.

Možete li zamisliti većeg apsurda u odnosima između dviju država, ali i veće osobne besramnosti od te da netko u jednom času predstavlja jednu državu i njene interese u Rimu, da bi već gotovo doslovno od sutra predstavljao interese druge države u Bruxellesu i Strasbourgu? Ili da kao Dragan Čović, u funkciji člana predsjedništva Bosne i Hercegovine, glasa na parlamentarnim izborima u drugoj zemlji?

LOGIČKI NEODRŽIVA POLITIKA

Upravo do toga je dovela Tuđmanova politika Herceg-Bosne i kasnije inzistiranje na njoj. Uz to što je loša po međudržavne odnose i destimulirajuća za proces iskrenog suočavanja s prošlošću, ovakva politika je logički neodrživa. Pitanje je sasvim jednostavno. Kako se istovremeno može doživljavati i zakonski tretirati Hrvate iz Bosne i Hercegovine kao dijasporu te inzistirati na njihovoj konstitutivnosti u Bosni i Hercegovini Nemoguće je da obje te stvari odgovaraju istini.

Mi naravno znamo da ne odgovaraju, jer je prva tvrdnja laž. Ti su ljudi konstitutivan narod u Bosni i Hercegovini i nikad nisu ni otišli iz Hrvatske, pa da bi ih se moglo tretirati kao dijasporu. Drugim riječima, može biti razumljivo da svi oni imaju državljanstvo Republike Hrvatske, ali ne i pravo glasa na parlamentarnim izborima, ako u Hrvatskoj ne žive. To, kraj svih ostalih problema, dovodi do apsurdnih situacija da su isti ljudi politički faktori i u jednoj i u drugoj zemlji.

UŽAS I PROMAŠAJ KOJI ŠTETI SVIMA

Sve ovo pišem, ne zbog nekakvog negativnog sentimenta prema Hercegovini, budući da sam također rođen u Mostaru, kao i Željana Zovko i Dragan Čović, nego zbog iskrenog uvjerenja da je politika Herceg-Bosne, sa svim negativnim posljedicama, od kojih sam tek neke pobrojao ovdje, bila apsolutni užas i promašaj koji šteti baš svima u toj jednadžbi.

Kako drugim narodima u Bosni i Hercegovini, tako i Hrvatskoj, ali i bosanskohercegovačkim Hrvatima. Zašto mislim da i njima također šteti? Pa zato jer ih održava u uvjerenju da bi svoje realne probleme trebali rješavati u Zagrebu, umjesto u Sarajevu. Zanimljivo je da se takvo što potiče, a da se, primjerice upravo suprotno traži od hrvatskih Srba.