970

Bio je u Americi pa možda ne razumije: novim proustaškim ispadom Škoro je napao Domovinski rat

Od kandidata s aspiracijama prema desnom biračkom tijelu, posljednjih godina redovito slušamo manipulativne retoričke skokove ili nemušto izbjegavanje odgovora na civilizacijska pitanja o Drugom svjetskom ratu (Za Dom Spremni je stari hrvatski pozdrav, koristili smo ga i u ratu, zabrane nisu demokratske i tako dalje).

No, Miroslav Škoro ponovo je otišao korak dalje. “Imam osjećaj da se inkriminiranjem tog pozdrava želi baciti ljagu na HOS, a time i na cijelu Hrvatsku vojsku i Domovinski rat. Takvo što ne smijemo dopustiti”, izjavio je u intervjuu za Hinu. Ne samo da se, eto, nesretni ustaški urlik koristio negdje na paravojnim marginama za vrijeme Domovinskog rata, pa ga sad nećemo dirati, nego, prema Miroslavu Škori, njegova zabrana narušila bi same tekovine Domovinskog rata.

DUBOKO POGREŠNO, NEPAMETNO, ŠTETNO I NASTRANO

A kazati da bi zabrana ustaškog urlika na bilo koji način “bacila ljaga” na hrvatske vojnike i Domovinski rat, kako je to prije nekoliko dana kazao Škoro, znači da, na vrijednosnoj razini, ustaški urlik afirmira kao temeljnu vrijednost Domovinskog rata – toliko temeljnu, da o njoj ovisi što mislimo o ratu.

Izjednačavati Domovinski rat s krilaticom pod kojom su, pedeset godina ranije, rasistički ubijana nedužna djeca duboko je pogrešno, nepametno, štetno, pa i nastrano. Domovinski rat, kao oslobodilački rat u kojem je hrvatski teritorij obranjen od velikosrpske agresije, ni u ludilu ne može biti izjednačavan s ustaškim logorima smrti, rasnim zakonima i animalnim progonima.

TRAGIČNO NERAZUMIJEVANJE RATNIH GODINA

Upravo takve konstrukcije, kakve je Škoro odlučio širiti, bacaju ljagu na Domovinski rat. Koji je, naravno, bio borba protiv velikodržavne, nacionalističke hegemonije čija je ideološka nit vodilja – svi Srbi u jednoj državi – imala mnogo toga zajedničkog s fašističkim režimima poput ustaškog.

Prema vlastitom priznanju, najteže godine devedesetih godina Miroslav Škoro proveo je na sigurnom, u Americi i Kanadi, rukujući gitarom umjesto puškom. Njegovo tragično nerazumijevanje ratnih godina i ratnog konteksta možda se može i tome prepisati.