970

Plenković je zbog vlastitih prljavih igara blokirao cijeli EU?

Da hrvatski premijer Andrej Plenković sebe vidi kao kadar koji je sposoban obnašati najviše funkcije u Europskoj uniji, nije nikakva tajna, kao ni da se najbolje snalazi i osjeća u briselskom kontekstu. U Hrvatskoj mu ovih dana ide vrlo loše na skoro svim nivoima: ministar uprave i glavni tajnik HDZ-a Lovro Kuščević se nalazi usred ogromne afere, zbog čega njegov odlazak iz vlade javno traže i koalicijski partneri; otvorena je velika afera ministra države imovine Gorana Marića; tu su i unutarstranačka previranja u HDZ nakon lošeg rezultata na europskim izborima; bizarno odugovlačenje predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović da objavi kandidaturu za drugi predsjednički mandat, itd. 

U takvoj situaciji Plenkoviću ne bi bilo mrsko elegantno aterirati na mjesto predsjednika Europskog vijeća (EV), predsjednika Europske komisije (EK) ili predstavnika EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku, što je donedavno bila tek pretpostavka, ali se danas čini kao plan koji Plenković doista pokušava realizirati na maratonskim pregovorima u Bruxellesu koji ulaze u treći dan. 

Ugledni mediji su Plenkovića počeli navoditi kao kandidata za predsjednika Europske komisije

No da bi trenutna situacija u Bruxellesu bila jasna, kao i izvjesna prljava igra koju igra Plenković, trebamo se vratiti malo unazad. Rezultati europskih izbora su proizveli situaciju u kojoj dvije najveće frakcije Europskog paramenta - a to su godinama bili Europska pučka stranka te socijalisti i demokrati - nemaju zajedno natpolovičnu većinu te se za nju trebaju dogovoriti s frakcijom liberala. To je značilo da neomiljeni i nedovoljno kompetentni spitzenkandidat EPP-a Manfred Weber ne može postati predsjednik Europske komisije kako se planiralo te da treba tražiti druga rješenja. U tom briselskom natezanju Plenković je isplivao kao jedan od dvojice pregovarača EPP-a sa socijalistima i liberalima, a njegovo se ime počelo sve više spominjati u uglednim medijima, poput Politica i Financial Timesa, kao jedno od izglednijih kandidata za najviše funkcije Europske unije.

Znakovito je da Plenković, za razliku od nekih drugih europskih političara koji su se spominjali kao kandidati za predsjednika EK i EV-a, nije jasno demantirao mogućnost preuzimanja tih funkcija, nego je i sam dolijevao ulje na vatru špekulacija. “Dobro je da se špekulira”, izjavio je novinarima Plenković prije desetak dana još jednom izbjegavajući jasno reći da nije na raspolaganju za neku briselsku poziciju.

Dogovor Njemačke, Francuske, Nizozemske i Španjolske oko Timmermansa

Dok se Plenković šepurio diljem EU-a kao glavni pregovarač EPP-a i time hvastao u hrvatskoj javnosti, veliki igrači su se sastali na marginama summita u G20 u Osaki i ondje dogovorili kako podijeliti najviše funkcije u EU. Prema pisanju medija, u Osaki su njemačka kancelarka Angela Merkel, francuski predsjednik Emmanuel Macron, nizozemski premijer Mark Rutte i španjolski premijer Pedro Sanchez dogovorili kako bi sljedeći predsjednik Europske komisije trebao biti socijalistički spitzenkandidat Frans Timmermans, koji je bio potpredsjednik Junckerove Komisije zadužen napose za funkcioniranje vladavine prava u EU. Timmermansa svi upućeni hvale kao više nego kompetentnog i odlučnog, no on se zbog toga uspio zamjeriti nekim istočnim članicama EU-a koje baš i ne drže do vladavine prava, poput Mađarske i Poljske. 

Članice Višegradske skupine su bile žestoko protiv Timmermansa, a onda im se pomalo iznenađujuće pridružio i Plenković te čak i poveo napad na njega. Uz njih je donekle i Italija, koja je također u sukobu s Bruxellesom zbog ekstremističke politike potpredsjednika vlade Mattea Salvinija.

Plenković predvodio rušenje Timmermansa

Prema upućenim izvorima Indexa u Bruxellesu, postoje dva razloga za to: 1. Plenković je bio uvrijeđen što su ga veliki igrači preskočili iako je formalno bio jedan od dva glavna pregovarača EPP-a i 2. Hrvatska je po pitanju vladavine prava jedna od najgorih članica EU-a, a i Timmermans zagovara prihvaćanje arbitražne odluke o razgraničenju Hrvatske i Slovenije.

Bilo kako bilo, novi summit lidera EU-a započeo je u nedjelju, 30. lipnja, te još traje, a sada je posve jasno da je Plenković bio ključni igrač skupine istočnih članica unutar EPP-a koje su minirale Timmermansa i tako srušile dogovor koji su u Osaki postigli lideri Njemačke, Francuske, Nizozemske i Španjolske. U tom je trenutku u Bruxellesu nastao kaos u središtu kojeg je bio nitko drugi nego Plenković.

Macron napao Plenkovića zbog "osobnih ambicija"

Da mu se to neće zaboraviti, pokazao je jučer francuski predsjednik Emmanuel Macron, koji je nakon još jedne iscrpljujuće i jalove runde pregovora izašao pred novinare i rekao da se EU blamira ovakvim razvlačenjem. Onda je ljutito nastavio: “Ovaj neuspjeh dogodio se zbog podjele, s jedne strane političke podjele unutar EPP-a, što je bilo očito kroz razilaženje između njihovih lidera. Jasno je da ovaj neuspjeh, možda i zbog osobnih ambicija koje po meni ne bi trebale biti izražavane za stolom, mora biti razriješen sutra.”

Prema nizu upućenih izvora, “osobne ambicije” koje je bijesno spominjao Macron su upravo Plenkovićeve. Zabijanje noža u leđa Plenkoviću sigurno neće zaboraviti ni Angela Merkel s obzirom na to da je on bio jedan od ključnih ljudi u EPP-u koji je u koordiniranoj akciji s državama poput Poljske srušio ideju da Timmermans postane predsjednik EK. 

A da su osobne ambicije hrvatskog premijera postale općepoznata stvar među liderima EU-a, danas je potvrdio i bugarski premijer Bojko Borisov, koji je pomalo posprdno novinarima izjavio da bi baš Plenković trebao biti predsjednik EK aludirajući na guranje Plenkovića u najmoćnije briselske fotelje. O tome se raspisao i slovenski list Večer koji također ističe da je blokada u Bruxellesu nastala zbog Plenkovićevih osobnih ambicija i igre koju je odigrao s nekoliko desničarskih istočnoeuropskih vlada unutar EPP-a i na summitu.

Znakovita kritika Zorana Milanovića

Znakovito je da se jučer oko svega toga na svom Facebooku oglasio i bivši hrvatski premijer Zoran Milanović, sada predsjednički kandidat. Što god netko mislio o Milanoviću, on je jedini hrvatski političar koji uz Plenkovića ima ekstenzivno iskustvo briselskog sastančenja s ostalim liderima članica EU-a i zna kako stvari funkcioniraju u Europskom vijeću pa njegov napad na Plenkovića ne treba uzeti samo kao dio predizborne kampanje, iako jest nedvojbeno i dio toga.

Milanović je i taksativno nabrojao kakvu štetu Hrvatskoj izaziva Plenkovićevo briselsko spletkarenje:

“1. Sukob s najmoćnijim državama EU, uglednim demokracijama (Njemačka, Francuska, Nizozemska, Španjolska itd.) koje pokušavaju skupiti većinu za nekakvu odluku. 
2. Svrstavanje u čudnu MANJINSKU grupaciju koja blokira donošenje odluke; za razliku od nas, te države su već u i Schengenu i Eurozoni ili nisu jer to ionako ne žele. Hrvatska navodno želi. 
3. Sukob s izglednim budućim šefom EK, koji će u procesu odlučivanja o pristupu Hrvatske Schengenu i Euru imati taman toliki utjecaj da ga moramo imati za saveznika. Pogledajte kako Bugari pametno kalkuliraju u ovim kaotičnim pregovorima.”

Čini se da je Milanović ispravno pogodio metu s obzirom na to da je Plenković otresito reagirao na bačenu udicu poručivši svojem bivšem kolegi iz Ministarstva vanjskih poslova da mu je “bolje da šuti”. Inače staloženi Plenković bio je vidno naživciran kada su ga novinari upitali o Milanovićevim komentarima, što sugerira da je njihova meta bila pogođena.

Plenković treba objasniti kako su njegovi potezi u Bruxellesu bili u interesu Hrvatske 

Naravno, nije se moglo očekivati da će Plenkovićeve prljave igre trajno blokirati Europsku uniju niti su on i njegovi desničarski saveznici u EPP-u dovoljno snažni za to. Tako je danas oko 16.30 sati konačno počelo novo službeno zasjedanje Europskog vijeća, a kao nova predsjednica Europske komisije i najnovije kompromisno rješenje spominje se njemačka ministrica obrane Ursula von der Leyen. Plenković i njegovi istočnoeuropski saveznici uspjeli su srušiti Timmermansa, ali je pitanje hoće li Von der Leyen biti imalo blaža prema njima. 

Zasad je teško procijeniti je li njihova privremena pobjeda, odnosno rušenje Timmermansa Pirova ili ne. No i dalje ostaje otvoreno pitanje kako je sve ono što je Plenković od nedjelje do danas radio u Bruxellesu u interesu Hrvatske. Premijer još nije dao odgovor na to.