970

Maleni Carlos umro u istoj sobi kao i Gabrijel. Komora: Takva djeca ionako umiru

22-mjesečni dječak iz Zadra Carlos Emanuel Antišin preminuo je 13. prosinca 2018. u KBC-u Split, a ležao je u istoj sobi s pokojnim Gabrijelom Bebićem iz Metkovića (koji je preminuo dva dana prije njega). Carlosova majka Iris Grbić odgovornima za smrt svog sina smatra liječnike u splitskoj bolnici koji su, tvrdi, učinili pogreške u liječenju njegovog bronhitisa i dopustili da Carlos ostane bez kisika, nakon čega mu je stradao mozak te potom i srce. Krivi ih i jer nisu kontaktirali dječakovog liječnika s Rebra, koji je bio najbolje upućen u Carlosovu bolest.

Komora: Takva djeca ionako rano umiru

Majka je zatražila Hrvatsku liječničku komoru da pokrene disciplinski postupak protiv liječnika iz KBC-a Split i KBC-a Zagreb. Međutim, oni su zaključili da za to nema osnova i majci rekli da "takva djeca ionako umiru u ranom djetinjstvu".

Bolovao od rijetke bolesti, a umro od bronhitisa

Naime, maleni Carlos bolovao je od rijetke bolesti mukolipidoze tipa II, no nije umro od nje. Naime, kako nam je ispričala njegova majka Iris, dječak je iz OB-a Zadar u KBC Split prebačen zbog bronhitisa i trebao je uskoro biti pušten kući jer mu se stanje popravilo, no sve je krenulo nizbrdo nakon što je, kaže nam, maleni Gabrijel preminuo.

"26. 11. 2018. moj sin Carlos Emanuel prebačen je iz OB Zadar u KBC Split radi akutne upale gornjih dišnih puteva, bronhitisa. Naime, radi njegove osnovne bolesti, svaka i najmanja opstrukcija treba biti praćena i nadzirana za što OB Zadar nema uvjete. Nakon tri dana boravka na intenzivnoj, radi dobrog stanja premjestili su ga na običan odjel. Međutim, ubrzo nakon venske doze magnezij-sulfata koju su mu ubrizgali u mom prisustvu, liječnik je izašao iz sobe, a Carlos je potom imao jaku reakciju na lijek, izokrenule su mu se oči, naglo je problijedio, ruke su mu se mlitavo opustile i brzo sam otrčala po doktora nakon čega su mog sina hitno premjestili na intenzivnu. Na sreću isti lijek ima kratko djelovanje pa je ubrzo nakon prestanka djelovanja bio dobro. Meni su rekli da reakcije na magnezij-sulfat ne postoje, a iz uputa o lijeku jasno je vidljivo da postoje. Iako, ja sam liječnicima rekla da je već ranije imao nuspojave na taj lijek, ali su me ignorirali", rekla nam je Iris Grbić.

"Rekli su mi da ga uskoro puštaju kući"

Nakon prestanka djelovanja tog lijeka, Carlos je, kaže nam, opet bio dobro.

"11. prosinca ujutro liječnici su mi rekli da su nalazi dobri, da mu je pregledano srce radi kardiomiopatije te da je sve i više nego dobro te me šalju kući to jutro, rekavši mi da nema potrebe zauzimati mjesto drugima jer je stacionarni pun, a prednost imaju majke dojilje, a da moj sin ionako uskoro ide kući. Pristala sam na to jer su rekli da mi je sin stabilno i otišla sam iz KBC Split 11. prosinca u jutarnjim satima, netom nakon što je maleni Gabrijel preminuo iako tad nisam znala da je umro jer su u trenu dok sam bila van sobe postavili paravan između Gabrijelovog i Carlosovog kreveta budući da su ležali jedan do drugog. Nisam znala zašto su postavili taj paravan, mislila sam da mu rade neke pretrage ili da ga presvlače, no primijetila sam da je na odjelu intenzivne nastala panika, svi su se jako uznemirili", započinje nam priču Iris Grbić.

Rekla nam je da je vidjela da su svi liječnici i sestre bili izvan sebe i da su se svi ustrčali, no vjerovala je, kaže, liječnicima koji su je tad poslali kući uz napomenu da je Carlos Emanuel dobro.

"Dva dana prije smrti zaključak kardiologa je bio da mu je srce dobro"

"Odlazim kući tog 11. prosinca i dva puta sam taj dan zvala bolnicu i oba puta su mi rekli da je Carlos stacionarno, što znači dobro. No dan nakon mog odlaska zvali su me iz bolnice i rekli da se njegovo stanje naglo pogoršalo te su me pozvali natrag. Vraćam se odmah. Šokirana. Objašnjavaju mi da im je ostao bez zraka u ranim jutarnjim satima. Promjene i centralno stradavanje mozga bilo je očito. Oči su mu titrale, izgubile svijest, stanje je bilo očajno neprepoznatljivo. Dan prije igrao se sa svojim šuškalicama (igračke). Umiruju me govoreći da djeca dođu sebi nakon kratkog gubitka kisika, daju mu razne nove lijekove za srce te on pada u neko sedirano stanje, kao stanje kome. Srce popušta skroz i umro je 13. prosinca u 17:01 sati. Kardiolog mu je stalno pregledavao srce i dva dana prije Carlosove smrti zaključak kardiologa je bio da mu je srce stacionarno što znači dobro", ispričala je Iris Grbić.

Kako je mogao ostati bez kisika?

Na pitanje kako se dogodilo da je Carlos ostao bez zraka, kaže da su ga nekoliko puta skidali s mehaničke ventilacije i stavili mu običnu masku s kisikom, no dječak ju je skinuo.

"Pitam se kako se to moglo dogoditi, kako nitko od tolikog broja sestara i liječnika nije bio uz njega kad si je skinuo tu masku? Liječnici su mi kasnije objasnili da je preminuo zbog srca, međutim unatoč njegovoj primarnoj dijagnozi, srce mu je bilo dobro jer smo nedugo prije toga bili na Rebru i tad su mu pregledali srce i rekli da je stabilno", kazala je.

Inače, njegova bolest uzrokuje nedostatak jednog enzima zbog kojeg se tijelo ne čisti od otpadnih stanica pa se one nakupljaju, a njemu su se nakupljale na kostima.

Međutim, Iris navodi kako progresija ove bolesti nije rapidna. Ne zna koliko je djece u Hrvatskoj ima, ali ona je na Rebru vidjela još dvoje djece koja je imaju, djevojčicu u dobi od tri godine i dječaka od šest godina koji, kako navodi, normalno pohađa vrtić. Kaže i kako se ovdje ne radi o bolesti kod koje progresija ide brzo kao na primjer kod karcinoma i ne događa se da dijete koje ima ovu bolest umre tri mjeseca nakon kontrole. Upravo je njenom sinu tri mjeseca prije smrti na posljednjoj kontroli na Rebru utvrđeno da nema progresije bolesti i da je dobro.

"Veliki je problem što su u Hrvatskoj djeca s rijetkim dijagnozama pacijenti drugog reda i oni liječnicima služe kao pokusni kunići te ih lako otpišu i oko njih se ne trude kao oko ostalih pacijenata. U to sam se nažalost imala prilike uvjeriti. Napravili su mu niz bespotrebnih pretraga, svako malo ga skidali pa vraćali na mehaničku ventilaciju", navodi ona.

Savjetovali joj da ne traži obdukciju

Liječnike u splitskoj bolnici krivi i zbog nekomunikacije s Carlosovim liječnikom s Rebra koji je bio najbolje upućen u njegovu dijagnozu, a ona je, ističe, stalno molila liječnike da se čuju s njim.

Nakon njenog upornog inzistiranja, napokon su, dodaje, zvali Carlosovog liječnika na Rebro.

"Doktorica iz splitske bolnice me obavijestila da su zvali doktora na Rebro koji im je, kako mi je rekla, objasnio da je Carlosova hrskavica slabija nego kod ostalih koji nemaju njegovu dijagnozu, a liječnici u Splitu su dotad bili neupućeni te su je uništavali čestim grubim pregledima grla pa skidanjem i stavljanjem tubusa (mehaničke ventilacije) i sonde. A da napomenem, u OB Zadar je jeo pasirani mesni obrok na žlicu, a u Splitu su to odbili i hranili ga preko sonde. Uz to su ga skidajući mu stalno tubus doveli do toga da na par minuta ostane bez kisika. Da su ranije kontaktirali Rebro, do ovog ne bi došlo i danas sam još mogla imati svog sina", očajna je njegova majka Iris.

Liječnica iz Splita savjetovala majci da ne traži obdukciju

S Rebra su nam samo kratko odgovorili da je njihov liječnik koji je liječio Carlosa komunicirao s kolegama u KBC-u Split vezano za njegovo liječenje.

22-mjesečni Carlos preminuo je 13. prosinca, a liječnica iz KBC-a Split je, kaže nam Iris, savjetovala da ne traži obdukciju.

"Ja sam bila prisutna kad su reanimirali moje dijete i nakon te reanimacije još sam ostala 2 sata pored njegovog mrtvog tijela na odjelu intenzivne i tad sam primijetila da ima krvni podljev u razini ušiju i uokolo glave te po vratu. Tad mi je prišla liječnica i nad mrtvim tijelom mog djeteta mi rekla da imam posebnu stavku kojom mogu zabraniti obdukciju. Bila sam u stanju šoka jer mi je dijete umrlo, nisam ni znala što potpisujem", ispričala nam je Iris Grbić.

Dalje navodi kako je sa sinom bila na Rebru tri mjeseca prije toga, a dijete joj je, navodi, otpušteno dobrog općeg stanja, bez progresije bolesti. Potom je, kaže, boravio i na Goljaku, s kojeg je također otpušten dobrog općeg stanja.

Otpusno pismo s Rebra

U otpusnom pismu ne navodi se da je ostao bez kisika

U otpusnom pismu iz KBC-a Split, koje je dobila tek nakon nekoliko tjedana, stoji da na primijenjeno liječenje bronhoopstrukcije i srčane dekompenzacije dolazi do kratkog poboljšanja kliničkog stanja, no da je nakon toga nastupilo stalno pogoršanje respiratorne funkcije. Navode kako je imao česte opstrukcije dišnog puta te da je intubiran i strojno prodisavan i da je potom došlo do poremećaja srčanog ritma te je preminuo 13. prosinca u 17:01.

U otpusnom pismu se pak ne navodi da je Carlos neko vrijeme ostao bez kisika.