970

O Jakovu Kitaroviću zna se malo. Njegov frend s faksa sad priča zašto ga ne čudi Katarinin upis na Harvard

Katarina Kitarović, kći hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, primljena je na Harvard. Kitarović se, naime, prijavila na četiri američka sveučilišta koja su dio Ivy Leaguea, prestižnog društva najboljih američkih sveučilišta. S.A.T. test, koji se koristi kao prijemni ispit za upis na preddiplomske studije u SAD-u, riješila je rezultatom koji ju je svrstao među 1 posto najboljih pristupnika. Zbog toga je primljena na sva sveučilišta na koja se prijavila, no odabrala je Harvard.

Otkad je vijest o upisu u ponedjeljak objavljena u svim medijima, javnost o tome energično raspravlja. Bi li Katarina upisala jedan od najprestižnijih fakulteta na svijetu da nije kći predsjednice? Da joj roditelji nisu dobrostojeći? Na društvenim mrežama, pa i u dijelu medija, rasprava traje danima. U nju se sada uključio i gospodin koji je, kako objašnjava u svom Facebook postu, išao u istu srednju školu u Rijeci te studirao na FER-u kad i Jakov Kitarović, suprug predsjednice. U mladosti su bili bliski prijatelji.

JAKO MALO ZNAMO O JAKOVU KITAROVIĆU

O gospodinu Kitaroviću ne zna se puno. Znamo da je diplomirao na FER-u te magistrirao 1998. , završio je i nautiku na Pomorskom fakultetu u Rijeci. Mediji su povremeno pisali o njegovim poslovnim angažmanima, ali javnost zapravo nikad nije dobila pretjerano detaljan uvid u život supruga predsjednice.

Sada, u svom postu gospodin iz Rijeke, Filip, iznosi niz dosad nepoznatih, i zapravo zanimljivih detalja o gospodinu Kitaroviću kako bi svima, koji uspjeh njegove kćeri dovode u pitanje, smatrajući ga neobičnim i nezasluženim, objasnio da zapravo i nije tako neobičan. U detalje opisuje kako su Jakov i on jednu godinu otišli na školovanje u Ameriku, koliko je Kitarović bio briljantan cijelo vrijeme školovanja i kako mu je fakultet bio neopisivo lagan. Post završava ovako: “Ako njegova kćer Katarina ima samo 50 posto njegovih akademskih sposobnosti, ona će svaki SAT test rasturiti. Bez instrukcija, bez filozofije. Na čisti ‘lumen gen’.”

Njegov post prenosimo u cijelosti:

Usijala se rasprava o upisu Katarine Kitarović na Harvard. Tako čak i radnička fronta piše “protestno pismo”. No, oni su poznati da mrze svaki uspjeh, od toga da netko ima 1.000 kn više od njih, do toga ako netko dobije 5.-icu u školi. 

Ima članaka koji zaključuju kako dijete iz “obične obitelji” to nikada ne bi moglo, jer ciklus priprema za SAT testove koštaju 7.000 kn, to je previše za neko dijete roditelja iz “radničke fronte”. Stoga, evo jedna mala pričica, koja nema blage veze s politikom uopće, pa tako niti s politikom njezine mame. Autentična pričica, iz prve ruke.

Dakle, bio je to početak 3. razreda srednje, matematičko informatička gimnazija u Rijeci, u koju sam prešao iz jedne druge gimnazije. Tamo sam upoznao Jakova, sjedio s njime u klupi. Sprijateljili smo se, i što se ono kaže – “prošli sito i rešeto”. Ne samo u školi, nego i van nje. Istovremeno je istu gimnaziju, ali jedan drugi smjer, pohađala i Kolinda. Tada smo je obojica upoznali. Krajem 3. srednje došla je prilika da se javimo za odlazak u USA u 4. razred srednje, javilo se nekoliko učenika iz naše škole. Među njima su bili i Kolinda i Jakov i ja, te su nas Ameri prihvatili (jer uvjeti su bili – dobre ocjene, bla bla bla).

S Jakovom sam bio frend, tako da smo kontakte održavali i tijekom boravka u USA (on u Kentucky-u, ja u Oregonu), dok smo Kolindu poznavali samo površno iz škole i nismo imali nikakve kontakte (barem ja nisam, a za njega ne znam). U USA školi imao sam fenomenalne ocjene, bolje nego u Ri gimnaziji. U natjecanju iz matematike tamo sam osvojio 4. mjesto u školi (koja je imala nekih 2.000 učenika). I sjećam se da sam se s njime čuo – rekao mi je “kako mu je škola tamo smiješno lagana”. Zato mogu misliti kakve je on ocjene tamo imao. Krajem te školske godine pisao sam i taj spomenuti SAT test, sjećam se da sam “imao bodova za Harvard”, ali nisam nikada aplicirao za studij u USA – nostalgija me vukla kući. Mogu se misliti koliko bodova na SAT-u bi imao Jakov, koji je oduvijek bio “genijalac”, naročito za matematiku.

Onda smo se vratili iz USA, i skupa upisali Zg ETF (današnji FER). Ja sam upisao računarski smjer, Jakov radio-komunikacije. Ali mu se nešto kasnije počelo sviđati i računarstvo. Pa je upisao i računarski smjer. Učili smo za neke ispite i zajedno. Ja sam se “mučio” s jednim smjerom. Jakov je pohađao dupli FER, dakle 2 smjera. Sve živo on je prolazio iz prve, sve je “rasturao”. Ja sam se za svaki ispit mučio duplo od njega, a on je dakle dva smjera rasturao kao beba zvečku. I uvijek me je fascinirala lakoća kojom je svaki ispit prolazio, bez ikakve muke.

Sjećam se jedne anegdote. Išli smo tako na jedan ispit, i nisam prošao. Zovem drugi dan svojeg oca u Ri, pita stari “i kako je bilo na ispitu ?”. Kažem ja “a čuj, bilo je dosta teško, pa nisam prošao”. Pita stari “dobro, a Jakov, jel on prošao ?”. “Pa je, prošao je”, odgovorim. I onda rafal “pa p…. ti m…. , zašto ne učiš ? Kako taj tvoj Jakov uvijek prođe, a ti padneš ?”. Onda je došao i diplomski. Za računarski smjer bili smo kod istog mentora, prof. Maria Žagara. Ja sam dobio zadatak izraditi “uređaj za bežičnu identifikaciju”. Jakov je dobio drugi dio tog sustava, koji je čitao podatke s tog mog uređaja, jedan drugi kolega je dobio i treći dio sustava.

Brzo nakon završenog FER-a Jakov je upisao i pomorski faks, jer znam da su ga interesirale satelitske navigacije i slične điđe – pa je završio i pomorski faks. Pa je i magistrirao na FER-u. Tako da, ja sam završio jedan FER. On je završio 2 FER-a, pomorski fax, magisterij na FER-u … i netko sumnja da on nije “genijalac” ? Otac mu je bio profesor matematike, nikakav “bogataš”.

Zanimljivo je i da je bio prilično sportski tip, što danas tako i ne djeluje. Odlično je skijao, i položio ispit za skijaškog trenera. Volio je ronjenje, upoznao me s čovjekom u Rijeci od kojeg sam kupio pušku za podvodni ribolov, i kasnije bio u ronilačkoj školi. I koliko god dobro poznajem Jakova, a dakle družili smo se jako jako dugo, zanimljivo je da apsolutno nikada nismo ni pričali o politici. Sve do kraja faksa, on je (a tako i ja) bio potpuno apolitičan tip. Pričali smo o svim temama, od auta, kompjutera, sporta, do muzike – ali o politici baš nikada. Tako da ako njegova kćer Katarina ima samo 50% njegovih akademskih sposobnosti, ona će svaki SAT test rasturiti. Bez instrukcija, bez filozofije. Na čisti “lumen gen”.