970

Hrvatski biskupi kao ISIL: Žele totalnu kontrolu svega

Dalibor Milas, kolumna za portal Express

U Hrvatskoj gotovo da ne postoji sfera društvenog života u kojoj se Crkva nije pokušala usidriti, počevši od obrazovnog sustava, patrijarhalnog stava o ženama i težnje da ih se pretvori u reproduktivne strojeve za stvaranje malih velikih Hrvata, pa sve do lobiranja pri donošenju najvažnijih političkih odluka. No očito im ni to nije dovoljno...

Nedavno je svečanom euharistijom u dubrovačkoj katedrali obilježena 1047. Festa svetog Vlaha, zaštitnika grada Dubrovnika, koja datira još iz 972. Na misnom slavlju koje je predvodio hvarski biskup Petar Palić sudjelovao je skoro kompletan državni vrh: predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović i premijer Andrej Plenković.

Ovakve i slične državotvorne katoličke manifestacije idealna su prilika za plasiranje domoljubno-političkih pamfleta, u kojima se biskupi "Crkve u Hrvata" obračunavaju s "anticrkvenim i antihrvatskim" snagama. Inače umjereni biskup Palić, u svojoj je propovijedi istaknuo kako su praktični i teorijski ateizam, vjerska indiferentnost i izbjegavanje Crkvi bili na početku prošlog stoljeća fenomen elita te kako se danas "sve više osjeća svojevrsna vjerska nepismenost novih generacija".

Također je dodao kako je Hrvatsku "zahvatila vjerska bezvoljnost" i kako smo svi "svjedoci izrugivanja vjernika i Katoličke crkve". Da ne znam izvor, pomislio bih da je riječ o jednoj marginalnoj kršćanskoj zajednici koja muku muči pod šerijatskom čizmom okorjelih ISIL-ovaca, a ne o jednoj od najmoćnijih institucija u Hrvatskoj. Biskup Palić je također naglasio kako se "sekularizam uvukao u kuće", što je izazvalo zanimljive komentare na društvenim mrežama.

Teze prema kojima jedno društvo ne može biti i religiozno i sekularno opasne su i iznenađujuće. Pogotovo kada dolaze iz usta jednog od najobrazovanijih biskupa u Hrvatskoj. Ne bi me iznenadilo da su ovakvi istupi zapravo nekakva vrsta inicijacije novih biskupa u Hrvatskoj kojima oni dokazuju "seniorima" da i oni pripadaju udarnom klubu "Crkve u Hrvata".

Kako bi svojim riječima dao veću težinu, biskup Palić citirao je papu Franju, ali je pritom zaboravio Papinu izjavu za francuski La Croix (16. svibnja 2016.), kad je rimski biskup izjavio kako države trebaju biti sekularne. Ako već papa Franjo nije dovoljno snažan autoritet, onda je poznat stav i njegova prethodnika, pape Benedikta XVI., koji je tvrdio da se sekularizam ne bi trebao negativno promatrati nego shvatiti kao novu mogućnost. Pa nije valjda da je cijeli svijet u krivu, a samo katolički biskupi u Hrvatskoj u pravu?

U Hrvatskoj gotovo da ne postoji sfera društvenog života u kojoj se Crkva nije pokušala usidriti, počevši od obrazovnog sustava, patrijarhalnog stava o ženama i težnje da ih se pretvori u reproduktivne strojeve za stvaranje malih velikih Hrvata, pa sve do lobiranja pri donošenju najvažnijih političkih odluka. No očito im ni to nije dovoljno.

Kad je riječ o ovim prigodničarskim misnim slavljima i propovijedima, volio bih jednom poslušati propovijed u kojoj bi biskupi i ostali crkveni velikodostojnici, za promjenu, bili konkretniji i samokritičniji i kad bi češće i snažnije dizali glas u znak solidarnosti s običnim ljudima čije se dostojanstvo već godinama gazi.

No moram priznati da je biskup Palić u pravu kad govori o "fasadnom kršćanstvu" i "vjerskoj nepismenosti", ali neutralni promatrač opet bi pomislio da će vjeronauk u školama i milijarde potrošenih proračunskih kuna iskorijeniti evidentnu nepismenost kod katolika u Hrvatskoj.

"Vjerska nepismenost" još jednom pokazuje da je onih 86,2 posto katolika u Hrvatskoj tek broj na papiru iliti salonski poluargument kojim se pokušava doći do što više nezasluženih privilegija u društveno-političkim "igrama prijestolja i moći" u modernoj Hrvatskoj. Kao što rekoh, u pravu je biskup kad govori o "fasadnom kršćanstvu", ali griješi kad krivca traži u nesretnom sekularizmu. Jer nije ni đavao toliko crn koliko smo mi neodgovorni i mlaki.

Prvaci "Crkve u Hrvata" pod izlikom nekakve zaštite religijskih osjećaja ionako tankoćutnih Hrvata (i katolika) redovito iskorištavaju veće svečanosti kako bi isprovocirali "puzajući križarski rat" protiv civilnog sekularnog društva i "bezbožne" Europe. Nisam siguran jesu li uopće svjesni da svojim pokušajem sakralizacije društva, medija i cijelog javnog prostora zapravo štete samoj Crkvi i pretvaraju je u karikaturu onoga što bi ona trebala biti.

Upravo bi im sekularizacija i sekularno (i religijski neutralno) društvo omogućilo čupanje iz kandži politike, nacionalizma i sve prisutnijeg fundamentalizma.

Sekularizacija pomaže religiji (u našem slučaju: kršćanstvu) da se transformira u ono što ona jest i zapravo treba biti. Glavna uloga Katoličke crkve u svijetu je ozbiljno shvatiti ljudsku čežnju i potragu čovjeka za životnim smislom i Bogom. Preduvjet ovome je ono fundamentalno "da" sekularnom društvu i povjerenju u Božje djelovanje, čak i onda kad ono na prvi pogled nije jasno vidljivo.

Sve je jasnije da takvo kršćanstvo ne može ostati vezano uz državne interese i nacionalne ciljeve, a još manje služiti kao folklorni ukras, mutno sredstvo identifikacije ili opravdanje političkoj desnici. Suprotno uvriježenome mišljenju, sekularizacija, dakle, ne uništava kršćanstvo nego ga samo pročišćava od onih koji ga glume te im istodobno daje mogućnost da se bez ikakvih posljedica slobodno izjasne što su i tko su.

No što očekivati od ostatka katoličkog stada u Hrvatskoj kad takvo što ne žele prihvatiti ni sami biskupi, njihovi poslušnici i ostali crkveni velikodostojnici?