970

Apsurdistan

Tihana Tomičić, kolumna za ''Novi list''

Ako ni običan čovjek više nema pravo na zaštitu od fizičkog nasilja i prijetnji smrću, kao mlada djevojka koju je Daruvarac skoro ubio, zašto državu uopće imamo? Ona nije slučajna. Ona je namjerno takva. Netko je želi baš takvom

U ovoj državi spomenik može biti više uvrijeđen od zasad žive, ali ne i zdrave mlade djevojke koju je netko skoro do smrti prebio. Brončani Franjo Tuđman uvrijedit će se ako mu ponovno priđe bivši branitelj Zoran Erceg koji je osuđen na zabranu prilaska nakon što je za Tuđmana uzvikivao da je on za njega »ratni zločinac«.

Ali osuđeni nasilnik Daruvarac, koji je djevojci razbio glavu lupajući njome o umivaonik, nije dobio nikakvu zabranu prilaska toj djevojci.

Brončani Tuđman važniji je od života mlade djevojke? Ova država je doživjela potpunu moralnu propast, a sudske odluke najbolje pokazuju u kojem je stanju hrvatsko društvo. Erceg je jučer za vrijeđanje Tuđmanova spomenika osuđen po zakonu iz 1977. godine, dakle po zakonu donesenom u vremenu kad je jedan totalitaristički sustav štitio lik i djelo Josipa Broza Tita, i kad je Goli otok još bio godinama daleko od svoga gašenja.

Isti zakon vrijedi i danas u demokraciji. Ali u Apsurdistanu su pravila za različite ljude različita. Đakić junior može imati istetoviranog nacista i time širiti mržnju, no bivši branitelj ne smije reći što misli o bivšem predsjedniku.

Usporedbe sa slučajem Daruvarac pritom su gotovo pa nepotrebne: kako trošiti riječi na činjenicu da je nasilnik na slobodi, bez ikakvih restrikcija, a onda uz to još i daje intervjue po medijima, čisteći svoj imidž pred javnošću.

U njegovu slučaju nema negiranja zločina koji je počinio, postoji snimka, i svi znaju da je upravo on nesumnjivo taj koji je djevojku skoro do smrti premlatio. Unatoč toj notornoj činjenici, on nema zabranu prilaska djevojci i njenoj obitelji.

Treba podsjetiti i na nedavni slučaj mladog SDP-ovca u Zadru, koji je na grafit za Hrvatsku uobičajenog sadržaja »Ubi Srbina« dodao LJ i preinačio ga u »Ljubi Srbina«. Za to je dobio kaznenu prijavu – ne prekšajnu – jer je oštetio tuđu imovinu. Ili možda treba podsjećati kakvom je mlakom reakcijom ravnatelj zadarske škole popratio žigosanje slova U uz kontinuirani dodatni buling te učenice u školi?

Hrvatska je postala zemlja nasilja, a u političkom smislu obična demokratura u kojoj institucije služe samo za zaštitu vladajućih. Njima je čak palo na pamet da od svojih dužnosnika traže da neće iznositi istinu na sudu i na policiji, ako to može naštetiti HDZ-u. Srećom, to su odmah povukli kad su vidjeli reakcije skandalizirane javnosti.

Ovoj državi treba kompletan reset. I to samo iz jednog jedinog razloga: zbog manipulativnog, neobjektivnog i tendencioznog pravosuđa koje od nasilnika radi heroje, a od nezadovoljnih očajnika poput ogorčenog Ercega kriminalce.

Na politički motivirane postupke, poput onoga što se vodi protiv bivšeg premijera Ive Sanadera, dok njegov suučesnik Robert Ježić s torbom novca i dalje šeta naokolo slobodan, sigurno ne treba trošiti riječi. To svi vidimo i znamo.

No, ako ni običan čovjek više nema pravo na zaštitu od fizičkog nasilja i prijetnji smrću, kao mlada djevojka koju je Daruvarac skoro ubio, zašto državu uopće imamo? Ona nije slučajna. Ona je namjerno takva. Netko je želi baš takvom.