970

ANTE TOMIĆ - Zašto je Penava napravio nešto tako podlo i gnjusno da srednjoškolcima razbijaju glave?

Ante Tomić, kolumna za ''Slobodnu Dalmaciju''

Pjesmu “Marjane Marjane” u različitim ste prilikama, o državnim ili vjerskim blagdanima, na narodnim veseljima, svečanim akademijama, ribarskim večerima, poljoprivrednim i turističkim sajmovima, seoskim olimpijadama, vjenčanjima i krizmama bezbroj puta čuli, ali jedno, dao bih se okladiti, nikad niste pomislili. Premda se logično nameće. Taj Marjan, mitsko brdo iznad Splita, zaista, zašto ono ne vije našu milu trobojnicu?

Pjesma počinje pitanjem na koje nema odgovora. Dapače, čitava je pjesma samo pitanje u kojemu se neumjereno i ne osobito nadahnuto nižu vrline zastave što se u različitim vremenima vijorila u slavu različitih bogova, jednom Tita i Staljina, a danas Isusa.

Neprijateljski Marjan

To je barjak pravi, tako lijep i dobar i pošten da vam nije jasno koji je politički ili vjerski problem s Marjanom, ako jedan brijeg pošumljen borovima po kojima skakuću vjeverice može imati političkih ili vjerskih problema? Zar Marjan ne voli Isusa? Ako ga voli, zašto to ne pokaže?

Bezbroj ste puta, ponovit ću, to čuli i otpjevali, ali nikad niste shvatili groznu istinu da Marjan možda nije na pravoj strani. Jer Marjan bez zastave je sumnjiv, možda i neprijateljski. Pjesma, pogledate li bolje, ima jedan zlokoban, policijski ton. Ona kao da potkazuje nekoga tko nije naš. Gledaj, kaže, tamo gore nema zastave.

Koji je i čiji je taj, dame i gospodo i drugarice i drugovi, kojemu smeta mila hrvatska trobojnica? I zašto mu, molit ću lijepo, smeta? Da nije on, nedaobog, neki četnik?

“Marjane Marjane” s razlogom se pjeva na državnim praznicima jer se potkazivanje ovdje obično doživljava vrhuncem domoljublja. Prvorazredni je znak odanosti režimu upozoriti na nekoga tko, mimo svih drugih podobnih i krotkih građana, ne ide u crkvu, ne šalje djecu na vjeronauk, ne navija za "vatrene" niti ističe zastavu za Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i branitelja.

Na jednakom doušničkom poslu našao se vukovarski gradonačelnik Ivan Penava, objavljujući nekakvu snimku na kojoj se vidi kako neka navodno srpska djeca ne ustaju na hrvatsku himnu, iz čega se izvan svake sumnje dokazuje, barem ako njega, Penavu, pitate, da su oni neprijatelji naše države i našega naroda. Dva dana kasnije jednog su srpskog dječaka na autobusnoj stanici premlatili razbojnici maskirani fantomkama.

Zašto je Penava napravio nešto tako podlo i gnjusno da srednjoškolcima razbijaju glave? Zar zato što je dobar Hrvat? Meni se prije čini da taj hadezeovac, kao što s hadezeovcima često bude, jednostavno ne zna drukčije, pošteno raditi nekakav ozbiljan posao, časnije i mudrije služiti narodu koji ga je izabrao.

Usudio bih se kazati da on potkazuje maloljetnike, pravi neprijatelje od djece, samo da bi sakrio kako je urnebesno nesposoban, kako bi truli panj, da ga staviš u gradonačelničku kancelariju, bio korisniji od njega.

Denuncira djecu

Priča o Srbima koji ne ustaju na hrvatsku himnu pojavila se, zanimljivo, kratko nakon što je genijalni Drago Hedl u Telegramu otkrio da je Penava od gradskih para kupio upropašteni hotel "Dunav", zaveden obećanjem kako će nekakvi švicarski investitori, blizanci Frenk i Džek, na tome mjestu podići vrtoglavi, trideset sedam katova visok poslovni toranj s otmjenim "Hiltonom", zgradu kakvu Hrvatska još nije vidjela, a ni u Las Vegasu ih nema previše.

Zvučalo bi kao zajebancija da nije jednoga manjeg, takoreći beznačajnog detalja. Penava je za zajebanciju dao više od deset milijuna kuna. Deset cijelih trideset šest milijuna, da budemo precizniji, je građane Vukovara stajalo da je njihov gradonačenik nasjeo fantastičnoj sljepariji dvojice koji se zovu kao varalice iz Alana Forda.

Kad učinite nešto tako očito glupo, istaknete se jednom takvom zapanjujuće slaboumnom i štetnom radnjom, što vam preostaje nego pokazati nekoga drugoga i uvjeravati da je taj veća opasnost od vas? To je jedino što Ivanu Penavi zapravo ide, jedino što on zna je paliti svijeće i denuncirati djecu.

U jednom mrtvom, beznadnom gradu, kojega su prvo granatama uništili četnici i JNA, da bi ga zatim dokusurili hadezeovci i slični, autentični hrvatski domoljubi, od sve industrije radi jedino industrija neprijatelja. U tri smjene, bez odmora, tu se gotovo tri desetljeća proizvode samo izdajice i dušmani koji ne ustaju na himnu i ne viju milu trobojnicu, crven, bili, plavi, to je barjak pravi.