970

Veliki povratak Zorana Milanovića

Branko Mijić, kolumna za ''Novi list''

Povratkom Zorana Milanovića na hrvatsku političku scenu sve će biti mnogo uzbudljivije i živahnije nego što je bilo. Valjda nas neće razočarati i umoriti se od svega prije nego li izbori i stignu do zadnje runde

To je veliki »come back« na političku scenu bivšeg predsjednika socijaldemokrata i premijera koji je uveo Hrvatsku u EU, a bitka za Pantovčak bit će u svakom pogledu izazovna za Zorana Milanovića. Od njezinog ishoda ovisit će njegova politička karijera, jer sljedeću šansu na domaćoj sceni sigurno više neće dobiti.

Upravo te situacije ili-ili kao pravi fajter Zoran Milanović je najviše volio i u njima se najbolje snalazio ne izbjegavajući okršaje cijelo jedno desetljeće. Kao golobradi mladac »Blitzkriegom« je pomeo konkurenciju i postao nasljednikom prerano preminulog Ivice Račana te odmah uskočio u ring sa znatno iskusnijim Ivom Sanaderom izgubivši tijesno na bodove meč u kojem je tek u produžecima postao kandidatom za premijera.

Posljednji okršaj s Andrejem Plenkovićem također je za par bodova otišao na stranu HDZ-a zahvaljujući premosnici zvanoj Most, što je i bio povod za Milanovićev oproštaj i prepuštanje SDP-a Davoru Bernardiću.

Naprosto, aktualni premijer je pokazao više želje za pobjedom, dok je Milanović spuštenog garda plesao i pričao kao veliki Mohammed Ali, ali je izostao završni udarac. Sada je pred njim meč svih mečeva. Nitko tko je jednom otišao nije se vratio kao pobjednik, osim Stipe Mesića, ali on je politički kapitalizirao svoj rastanak s Tuđmanovom politikom i iskoristio sličnu političku krutost koju je kao i pokojni predsjednik pokazivao njegov protukandidat Dražen Budiša.

Ubrzo će se vidjeti ima li u Milanovićevim šakama još uvijek dovoljno političkog dinamita ili je omlitavio od ipak lagodnijeg poduzetničkog i savjetničkog posla od kojeg teško mogu zaboljeti prepone. Ono što je sigurno, a to može biti i presudno u konačnici, velika je želja za pobjedom, možda i veća od one koju je na samom početku svog vrtoglavog uspona pokazivao Zoran Milanović, čime je osvojio simpatije puno šire javnosti od one koja pripada SDP-u.

Možemo samo pretpostaviti o čemu je sve u ove dvije godine razmišljao Zoran Milanović, ali sa sigurnošću možemo tvrditi da ono što vidi u vlastitoj stranci i ono što se valja hrvatskom političkom scenom može u njemu izazvati samo bijes i prezir.

Da Milanović nije pao u zaborav dok ga nije bilo, pokazuju i mnogi SDP-ovci koji ga već neko vrijeme zazivaju kao Mesiju, ali i javnost koja je njegovu kandidaturu podržala s dvadesetak posto rejtinga iako nije bila niti istaknuta! Teško je i zamisliti da bi Zoran Milanović mogao preko noći promijeniti svoj stil političke borbe, da neće krenuti odmah na juriš, sam protiv svih, uostalom oni koji misle za njega glasati to od njega i očekuju. Baš kao što očekuju da u predizbornoj borbi njihov kandidat nimalo ne štedi trenutačnu predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović.

Slabosti njegove kandidature su činjenica da bi građani trebali izabrati za predsjednika onog kojeg ipak nisu htjeli za premijera, kao i njegovo omalovažavanje predsjedničke funkcije dok je bio na čelu Vlade zalažući se za smanjenje političkih ovlasti predsjednika Republike koji bi se birao u Saboru a ne na neposrednim izborima. Milanović bi mogao u kampanji biti najveća opasnost samom sebi, jer su ga njegova neobuzdanost i naglost te ishitrene odluke često skupo stajale. No to je valjda nešto što je savjetujući druge kako se treba ponašati mogao i sam naučiti.

U svakom slučaju, povratkom Zorana Milanovića na hrvatsku političku scenu sve će biti mnogo uzbudljivije i živahnije nego što je bilo. Valjda nas neće razočarati i umoriti se od svega prije nego li izbori i stignu do zadnje runde.

Znate li kako je biti СРБИН u Hrvatskoj?

Vladimir Matijanić, kolumna za portal Index

Znate li kako je biti СРБИН u Hrvatskoj? Tako da ćete dobiti batine govorite li ekavicom, na primjer, u pitomom Supetru na otoku Braču gdje je najveća ratna trauma početkom devedesetih bila raspodjela srpskih vikendica izbjeglicama hrvatske nacionalnosti.

Znate li kako je biti СРБИН u Hrvatskoj? Tako da ćete u pitomom Supetru dobiti po glavi jer ste u sitan sat pričali na javnom mjestu i to točno četiri mjeseca nakon što su igrači Crvene zvezde napadnuti na splitskoj Rivi jer su htjeli popiti kavu.

Znate li kako je biti СРБИН u Hrvatskoj? Tako da će napad na ljude koji su u Supetru govorili ekavicom prešutjeti valjda kompletna hrvatska politička elita zabavljena internim intrigama i trkom za rejtinzima u čemu joj zaštita prava Srba na normalno postojanje može samo zasmetati. Do ovoga časa, a ponedjeljak je popodne, osim nedvosmislene reakcije supetarske gradonačelnice, o divljaštvu u Supetru nitko se nije oglasio. Šuti se stoički, od vrha države naniže.

Znate li kako je biti СРБИН u Hrvatskoj? Tako da vas mrzi dvadesetdvogodišnji kreten, a jedan od napadača na Srbe u Supetru ima 22 godine. Dakle, kreten rođen dvije godine nakon rata, tj. nakon što je broj Srba u Hrvatskoj sveden na matematički zanemarivu manjinu. Tako da ste opkoljeni prezirom i mržnjom koji se uzgajaju vrijedno i brižno. Desetljećima. Po sakristijama, udrugama i kabinetima, na predsjedničkim inauguracijama u društvu filonacista i ratnih zločinaca.

Ako ne znate kako je biti СРБИН u Hrvatskoj, stavite se u kožu mladih sezonskih radnika iz Slavonije izudaranih u Supetru ili vaterpolista napadnutih na Rivi. Ili Splićana, Srba i normalnih pripadnika svih nacija, koji su 10. travnja, na primjer, slušali kako momci u klubu navijača lokalnog prvoligaša slave uspostavu endehazije uz kolektivno pjevanje u slavu Maksovih mesara. Pokušajte zamisliti kako izgleda biti objekt mržnje, a ne biti nikome ni kriv ni dužan zbog bilo kakve traume ili frustracije.

Biti СРБИН u Hrvatskoj 2019. godine, pod vlašću uglađenog europejca Andreja Plenkovića i ambiciozne Kolinde Grabar-Kitarović, izgleda, da se ne zafrkavamo, jezivo. To znači živjeti u državi gdje ti neki kreten uvijek može razbiti glavu zato što ga provocira tvoje ime, prezime, govor, postojanje, a da ni sam kreten, zapravo, nema pojma zašto ga provocira tvoje ime, prezime, govor, postojanje...

Dvadeset i četiri godine nakon rata u ovoj je državi sve manje nade za bilo što, osim za kretene kojima smetaju nečiji govor, ime i prezime te one koji ih podržavaju. Otvoreno ili šutnjom, svejedno.

Eto, tako je biti СРБИН i čovjek u Hrvatskoj.

Šef udruge ugostitelja: "Nema ljudi da odrade sezonu, otišli su"

"Nema ljudi da odrade sezonu. Naši radnici otišli su u druge europske zemlje na bolja radna mjesta", poručio je putem Media servisa predsjednik Nezavisne udruge ugostitelja Marin Medak.

Nakon Hrvatske udruge poslodavaca i Hrvatske udruge turizma, povećanje kvote za strane radnike zatražila je i Koordinacija ugostitelja Hrvatske. Od Vlade zahtijevaju da odobri dodatnih 5000 radnika već u ponedjeljak, a na premijerov odgovor da se prvo mora iscrpiti domaća radna snaga, poručuju - nema je.

"Turizam generira više od 20 posto BDP-a, a nalazi se pred kolapsom zbog nedostatka radnika", kaže za Media servis predsjednik Nezavisne udruge ugostitelja, Marin Medak. Od Vlade traže hitno rješenje.

"Činjenica je da će se za svakog stranca koji dođe tu platiti smještaj, da će jesti hrvatsku hranu i da će on na kraju jedan dio novaca odnijeti iz Hrvatske, a da će doprinijeti uvelike Hrvatskoj. Pa nije Njemačka idiotska država koja je sada ukinula sve regulative za uvoz radne snage. Dobiješ šengensku vizu, OIB i ideš raditi, nema puno filozofije.

Nedostaju sobarice, kuhari, konobari i pomoćni radnici, njih oko 5000", tvrdi Medak. Dodaje da bi zaposlenje stranaca išlo glatko, jer upita ima.

"Trenutačno agencije uvoze iz bazena bivše Jugoslavije, ali uvelike su se počeli dovoziti radnici iz Filipina, Indonezije, Indije. Azija se otvorila prema nama. Mislim da je to jedini kanal u budućnosti koji mi možemo priuštiti toj radnoj snazi, na osnovni hrvatski BDP", kaže Medak.

"Neka se jave ljudi s burze"

Podsjetimo, premijer Andrej Plenković izjavio je jučer kako je Vlada na jesen utvrdila kvotu od 65 tisuća radnih dozvola za strance tj. državljane trećih zemalja koje nisu članice EU-a. Dodao je da će razmatrati dodatno povećanje kvota tek kada se iscrpe mogućnosti zapošljavanja naših državljana.

Ministarstvo rada također je priopćilo da je na Zavodu za zapošljavanje oko 4000 osoba koji su raspoloživi za rad u sezoni, od toga 1600 s obale. No Medak kaže kako situacija s radnicima na burzi nije baš tako jednostavna: "U razgovoru s bilo kojim stručnjakom, ekonomistom s kojim smo razgovarali, a razgovarali smo s tri, pojavio se termin prirodne nezaposlenosti. To je termin za ljude koji su na burzi, ali ne žele raditi iz određenih zdravstvenih, obiteljskih ili bilo kojih drugih razloga. Mi pozivamo te ljude s burze da se čim prije jave u obližnji ugostiteljski objekt i ja vjerujem da će jako brzo naći posao svi."

"Traže dodatnih 5 tisuća radnika"

Koordinacija ugostitelja Hrvatske traži od vlade da u ponedjeljak hitno odobri kvotu za dodatnih pet tisuća radnika.

"Ugostitelji se nalaze pred kolapsom poslovanja koji će imati negativne posljedice na hrvatski turizam, a sve zbog izostanka podrške i razumijevanja Vlade u pronalasku prijeko potrebne radne snage", stoji između ostalog u priopćenju Koordinacije ugostitelja. Također ističu da su krajem listopada prošle godine zatražili kvotu od 17.955 ljudi, što je predloženo na temelju tadašnje demografske situacije, koja je, kako kažu, danas još poraznija.

Priopćenje Koordinacije ugostitelja Hrvatske prenosimo u cijelosti:

"Hrvatski ugostitelji nalaze se pred kolapsom poslovanja koji će imati dalekosežne negativne posljedice na hrvatski turizam, a sve zbog izostanka podrške i razumijevanja Vlade u pronalasku prijeko potrebne radne snage. Koordinacija ugostitelja Hrvatske prilikom savjetovanja o potrebama kvota za uvoz stranih radnika, zatražila je krajem listopada 2018. godine potrebnu kvotu od 17.955 ljudi. Ta brojka je predložena na temelju tadašnje demografske situacije Republike Hrvatske, koja je danas još poraznija nego prije godinu dana. Pored 15 611 odobrenih kvota za radnike i 1600 dostupnih domaćih radnika na listi Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Hrvatskoj trenutno nedostaje čak 5000 radnika.

Rezultat je to stalnog iseljavanja sposobne radne snage, za koje različite političke opcije nisu uspjele pronaći adekvatno rješenje. Takav negativni trend nastavlja se i dalje, i to tik pred turističku sezonu. Turizam je jedan od najvažnijih komponenti hrvatskog gospodarstva koji generira preko 20 % BDP-a. Ukoliko podbaci turistička sezona, Vlada će se morati suočiti s egzodusom tisuće obitelji koje preživljavaju upravo zahvaljujući ugostiteljstvu i sezonskom radu", stoji u priopćenju.

"Čini nam se da je zbog povlaštenih cijena u vladinom restoranu premijer izgubio kompas i zaboravio da 108 000 ljudi zaposlenih u sektoru ugostiteljstva i turizma, odnosno 8% od ukupnog broja zaposlenih ljudi u Hrvatskoj, godišnje uprihodi 22 % ukupnog BDP-a Hrvatske. Umjesto da vladajući samo pričaju o demografiji, predlažem da se iseljenicima povratnicima omogući porezna olakšica od 150 000 kuna kroz narednih deset godina. Neka Vlada konačno pokaže da je spremna povući neke konkretne mjere", izjavio je Marin Medak, predsjednik Nezavisne udruge ugostitelja.

Ovim putem Koordinacija ugostitelja Hrvatske apelira na Ministarstvo rada i mirovinskog sustava i Hrvatski zavod za zapošljavanje da spomenutih 1600 raspoloživih radnika na obali za rad u turizmu i ugostiteljstvu još danas uputi u najbliže turističke i ugostiteljske objekte kako bi otvorili dijalog za zapošljavanje. Također, apelira se na Vladu Republike Hrvatske da se suoči s ozbiljnošću ove situacije te da hitno donese odluku o dodatnih 5000 kvota u sektoru turizma i ugostiteljstva. Ako nadležne institucije promptno ne reagiraju, završetak potencijalno neuspješne turističke sezone donijet će nesagledivu štetu hrvatskom gospodarstvu koju će biti gotovo nemoguće ublažiti.

Kuščević neprijavljenu vilu renta na Bookingu, ima grb s prvim bijelim poljem

Ministar uprave Lovro Kuščević 11 godina nije upisao svoju kuću na Braču u katastar. 

Kuščević je, inače, ministar koji je između ostalog zadužen upravo za katastar. 

Ministra Kuščevića, kao i sve ostale građane, na upis nekretnine u katastar obvezuje Zakon o državnoj izmjeri i katastru nekretnina. Telegram je od Državne geodetske uprave dobio potvrdu da je riječ o prekršaju te da će protiv Kuščevića pokrenuti postupak. Prijeti mu kazna od 3000 do 6000 kuna.

Kuščević renta vilu na Bookingu, jedan dan košta gotovo 2500 kuna

Vilu od 350 kvadrata s okućnicom koju nije prijavio Kuščević iznajmljuje turistima preko poznatog servisa Booking.com. 

Nudi je pod "Holiday home Nerezisca 13" i već je gotovo potpuno iznajmljena za cijelu turističku sezonu. Tjedan u njoj stoji oko 16.500 kuna, što znači da jedan dan u Kuščevićevoj vili stoji gotovo 2500 kuna. 

Grb s prvim bijelim poljem

Vila ima pet soba, ali i mini teretanu, vanjski bazen, roštilj, perilicu posuđa i mikrovalnu te pruža pogleda na more. 

U dnevnoj sobi vile ministra hrvatske vlade, vidi se na fotografijama s Bookinga, grb je s prvim bijelim poljem, a na jednom od zidova nalazi se križ.

Prosječna ocjena na servisu Booking.com za Kuščevićevu je vilu 8.4, što ulazi u kategoriju ocjene "vrlo dobar". 

No iako se prema fotografijama koje prikazuju Kuščevićevu vilu na servisu Booking.com vidi da je riječ o prilično raskošnom zdanju, a tome u prilog ide i cijena po kojoj se iznajmljuje turistima, ta se kuća u katastru još uvijek vodi kao pašnjak. 

Prema zemljišnim knjigama Kuščevićeva vila je pašnjak

Naime, prema zemljišnim knjigama, ondje je samo zemljište, a kuća ne postoji. Naime, uvidom u online katastar vidljivo je da se zemljišna čestica 3898 k.o. Nerežišća, u vlasništvu ministra uprave, i dalje vodi kao pašnjak od 952 m2.

Kuščević je jučer šeretski komentirao skandalozni propust.

"Zaista sam to propustio. Tko će to pratiti. Bogu hvala, imam puno nekretnina. Zahvaljujući vama podnio sam zahtjev", rekao je ministar Lovro Kuščević novinarima.

Kuščević: Nimalo mi nije neugodno

Danas je nastavio u istom tonu. 

"Nimalo mi nije neugodno", rekao je novinarima ispred zgrade vlade. 

Upitan o grbu s prvim bijelim poljem koji se nalazi na polici u njegovoj vili promrmljao je kako se radi o umjetničkom djelu. 

Muž ju je tukao 25 godina: "Mlatio me kad bih se nasmijala"

U Zagrebu je večeras održana humanitarna večer inicijative Spasi me. Inicijativa je to koja je pokrenula glumica Jelena Veljača nakon stravičnog slučaja obiteljskog zlostavljanja na Pagu gdje je otac prije nekoliko mjeseci s balkona bacio četvero djece. 

Inicijativa koja je u kratkom vremenu prikupila veliku podršku, dala je glas zlostavljanim ženama te drugim žrtvama obiteljskog nasilja, a vladajuće prisilila da se napokon počnu baviti tim velikim društvenim problemom. Broj telefona na koji možete donirati pet kuna jednim pozivom je 060 9003.

Potresna priča Mirijane Orešković

Priča Zagrepčanke Mirjane Orešković jedna je od tisuća priča zlostavljanih žena i iznimno je potresna.

Punih 25 godina trpjela je obiteljsko nasilje. Bivši suprug zlostavljao ju je na razne načine, tukao je kad bi se nasmijala ili išla djeci na roditeljski sastanak u školu. Tukao ju je kad bi si našla posao. Jednom ju je zatočio u kuću na tri mjeseca i nije joj dao da izađe. Djecu, kaže nam, na sreću nije tukao. Prije 15 godina spas je pronašla u sigurnoj kući, a on je u zatvoru proveo samo par mjeseci. Od tada više nama nikakvog kontakta s njim. U intervjuu za Index otkriva zašto je otišla od njega tek nakon 25 godina.

Vas je tukao sad već bivši suprug. Kako je sve krenulo?

Žrtva sam obiteljskog nasilja, tukao me suprug kad sam, recimo, tražila svoja prava da bih htjela raditi, kad sam razmišljala svojom glavom, tad je krenulo. Svako toliko je preuzeo cijelu kontrolu. Zlostavljači obično tako naprave, oduzmu vam pravo posla, rada, bilo kakve slobode ponašanja, što se tiče normalne slobode ponašanja, zatim govora, pogleda, osmijeha, mišljenja. Mi tada budemo žrtve kao djeci kad date plastelin pa vas modeliraju kako žele. Strašna je to situacija, kao da vas netko zatvori u prostoriju u kojoj nemate zraka, ne možete pokazati svoje ja, ne možete ništa.

Majka ste dvoje djece. Imate kćer i sina. Počeo vas je tući prije nego što ste rodili prvo dijete?

Moja priča počela je ovako - bili smo kratko u vezi i odmah je počeo s prijetnjama da će mi ubiti roditelje, a ja sam bila mlada i neiskusna, živjela sam doma kao princeza, nisam naučila na takvo odvratno ponašanje. Kad sam bila trudna s kćeri, tad sam doživjela prvu prijetnju, prvi šamar, prvo čupanje za kosu, nije mi dao pravo glasa. Stavio me u karantenu.

Počeo vas je tući kad ste bili trudni. Jeste li tada razmišljali da odete od njega, jeste li nešto pokušali?

Jesam. Uvijek sam pokušavala izaći iz tih ralja, no kad sam rodila dijete, a ja sam osoba koja obožava djecu i borim se za djecu i slabije, to je vrijeme bilo vrlo loše, ne kao sada. Ja sam osobno srela policajca i rekla mu da me otac moje djece zlostavlja te ga pitala može li mi pomoći. On mi je rekao da mi ne može pomoći i da idem u postaju. Kad je kćer bila u osnovnoj školi, otišla je u policijsku postaju prijaviti oca da maltretira mamu i njih, ali oni nisu ništa napravili. Ja sam bila u vremenu kad niste mogli ništa napraviti. Ja sam 10. dijete u obitelji, to moram reći. Imam veliku obitelj, no u tom trenu ste vi sami.

Obitelj vam nije priskočila u pomoć? Nije vas zaštitila?

Ne, nažalost. To sam već rekla, od moje cijele brojne obitelji, meni je ususret izašla samo jedna nećakinja, brat i sestra. To je preružno, a mogu isto tako reći da su moja druga sestra i dva brata poticali zlostavljača s nekim pričama. Zato je taj zlostavljač zbog nekih njihovih priča maltretirao moju djecu, a ja sam se tad već našla u sigurnoj kući.

Kažete da tijekom tih 25 godina niste mogli otići od njega. Tada nije bilo sigurnih kuća?

Bile su neke udruge, no vi kad odete s djecom, morate imati i neke financije, ja nisam tip koji bježi, ja nisam kriva, ja sam htjela da mi to kao ljudi razjasnimo, da svatko ode svojim putem. Da ja počnem raditi, da djecu izvedem na put, no vi kome god da ste se obratili za pomoć, pomoći nije bilo. Ja sam si obećala kad djeca prvi put budu imala svoj kruh, da više neću imati takav život i da ću nešto napraviti. Tada sam saznala i za sigurnu kuću i dom Duga, koja je iz mog mračnog tunela dugog 25 godina, jedino svjetlo u mom životu. Jedino su me u Dugi zaštitili i njihov stručni tim mi je jako pomogao. Znači, dođeš gol i bos i oni naprave sve za tebe.

Kad ste došli kod njih, što je prevagnulo da odete u sigurnu kuću?

Nakon svih tih godina zlostavljanja, otac moje djece, nikad ga ne zovem imenom jer to nije zaslužio, no nažalost je otac moje djece... Kad je došao jednu večer doslovce me ubiti, drugo jutro sam odlučila otići u krim-policiju, tužila sam ga i tad je počeo proces. Krim-policija, centar za socijalnu skrb i potom sigurna kuća koja je bila naš spas.

Što je bilo s njim dok ste bili u sigurnoj kući, je li završio u zatvoru?

On je dobio zabranu prilaska na 100 metara, a on je tad stalno odlazio kod djece. Ja sam bila u sigurnoj kući.

Je li ikad tukao djecu?

Nije, ali ih je verbalno zlostavljao, stalno ih je ispitivao.

Koliko su djeca bila stara kad ste otišli u sigurnu kuću?

Kćer 19 godina, bila je prva godina faksa i radila je preko student-servisa, a sin je završio srednju školu i zaposlio se, dobio je tad prvu plaću. Zato oni nisu bili sa mnom u sigurnoj kući jer su bili punoljetni.

A je li on tada završio u zatvoru?

Da, više puta ga je policija lovila. Došao je na Prekršajni sud pa se ispričao i onda bi ga pustili, pa je opet došao maltretirati djecu, pa smo opet zvali policiju. U više navrata ga je policija lovila, spremala u zatvor pa puštala. Na kraju, kad je slučaj došao na Županijski, (jer sam ja jedna od žrtava nasilja koja sam htjela pokazati ženama da se proces do kraja mora završiti jer inače niste ništa napravili), tad je dobio 7 godina zatvora.

Je li proveo 7 godina u zatvoru?

Nije. To je smiješna situacija, zlostavljači mogu šetati na slobodi. On je proveo samo par mjeseci u zatvoru. Dobio je odvjetnika koji ga je nagovarao da prizna djelo i da će dobiti uvjetnu. Neko vrijeme nije htio priznati zlostavljanje, a kad je na kraju priznao da me ponekad udario i ispričao se, onda je dobio 4 godine uvjetno. Znači, pušten je na slobodu, a u zatvor bi se vratio ako u 4 godine počini isto djelo.

Je li vas tražio nakon izlaska iz sigurne kuće, je li vas dalje maltretirao, što se potom događalo?

Tražio me, a mi smo se uspješno skrivali. Jednom me nazvao. Kad dođete u sigurnu kuću, dobijete službeni mobitel i ne smijete imati svoj mobitel. Igrom slučaja on je našao moj broj i to na Županijskom sudu. Ispred suca je vidio spis na kojem je stajao moj broj i tako ga je saznao. Nazvao me, ja sam mu rekla da se telefon prisluškuje i da će ga policija uloviti i da ga molim da više ne zove. No uvijek me tražio. No prije 10 godina me prestao tražiti.

25 godina ste trpjeli nasilje. Kakve je to posljedice ostavilo na vama?

Ostavilo je velike posljedice. Prvo i osnovno nisam radila. Psihički i fizički ste već pomalo nagriženi. Kod mene se ističe to da ne mogu ići javnim prijevozom. Zato se vozim na biciklu jer kažu da vas je najteže pronaći na biciklu. U lift ne mogu ući, kao ni u male prostore, odmah padam u nesvijest, i danas se liječim, no to je jače od mene. Zlostavljanje je ostavilo velike posljedice na mene i ukorijenilo strah u meni, tako me i danas strah da me nađe i što bi onda bilo, iako sam danas puno hrabrija jer su mi sad djeca velika. Imam predivnu kćer i sina. Ponosna sam na njih, uspješni su ljudi, uspjela sam s njima i danas bih opet sve isto učinila. I protiv oca im nikad nisam rekla ništa. Zato i ženama kažem, nemojte govoriti protiv oca, na djeci je da sami zaključe.

Uspjeli ste se zaposliti nakon izlaska iz sigurne kuće?

Da. S 48 godina sam se uspjela zaposliti u jednoj velikoj firmi, znali su da sam bila u sigurnoj kući i pomogli su mi i zato im zahvaljujem na tome, još uvijek radim tamo. No nije bilo jednostavno, trebate skupiti hrabrosti i otići na posao, vratiti se, to je velika borba.

Tijekom braka ste se željeli zaposliti. Što se događalo kad ste pokušavali naći posao?

Kad sam našla posao, čak sam počela raditi, on je došao maltretirati sve, od direktora do zaposlenika. Maltretirao je direktorovu djecu i ženu.

Na taj način vam je stopirao mogućnost da dobijete bilo kakav posao?

Da, tako je.

Prije 15 godina ste rekli da ste ga zadnji put vidjeli. Živite li još uvijek u strahu da biste ga mogli vidjeti?

Tako nešto nikad ne prestaje, barem dok ga ne vidite ste super. Sad da ga vidim, vjerojatno bih osjetila veći strah, no kad ga ne vidim, znam da živi u Istri i znam da nije blizu te pretpostavljam da ne zna ništa o meni ni gdje sam jer sam molila sve oko sebe da mu ne kažu. No da ga vidim, ne bi mi bilo dobro.

Je li preko djece pokušavao doći do vas?

Djeca i ja smo uvijek bili tri mala mušketira, kako sam rekla, obožavam djecu i savršeno sam ih odgojila makar je bilo obiteljskog nasilja, kontaktiraju s njim, ne često, ali kontaktiraju. U počecima kad sam otišla, znao ih je pitati o meni, gdje je Mirijana. Kći bi tada rekla - razgovaramo ti i ja, a ako ćeš pitati za mamu, razgovor je završen. I hvala djeci što su sve istrpjeli, nikad mu nisu rekli gdje sam ni išta o meni.

Rekli ste da vas je više puta pokušao ubiti.

Jednom mi je ukrao djecu 8 dana, znao je da su djeca put do njega, a jednom me držao zatočenu 3 mjeseca u kući u Istri, prijetio pištoljem. Nisam jela, pila, samo me držao u kući, ispitivao i ja sam se jednom tako srušila u nesvijest. Odveo me na hitnu i tad sam rekla sestri da pozove policiju u pomoć i dok je ona izašla, on me doslovno oteo iz bolnice, ubacio me na zadnje sjedište i jedino što sam čula bilo je da me ide baciti u kanal. To je jedna od situacija. Isto tako više puta me sa šipkom odvezao na smetlište i prijetio da će me ubiti. Ima puno tih strašnih stvari.

Rekli ste mi ranije da se danas bavite humanitarnim radom, da pomažete ženama koje su prošle istu takvu situaciju. Smogli ste snage za dalje. Možete nam za kraj reći kako ste odlučili ispričati javno svoju priču i kakvu imate poruku za ostale žene koje su žrtve nasilja?

Odlučila sam se za humanitarni rad jer volim pomagati, obožavam pomagati nemoćnima. Obećala sam sigurnoj kući, domu Duga da ću se vratiti kod njih, ali na drugačiji način, i to me potaknulo da otvorim svoju udrugu žena da im mogu pomagati na sve načine. Odlučila sam javno ispričati svoju priču jer nemam što skrivati. I kad me udario po licu i kad sam imala šljivu, ja sam šetala s tim, pokazivala to. Nijedna žena se nije rodila da joj netko oduzme život. Nitko se ne smije postaviti kao bog jer svi imamo ista prava, a ženama bih poručila - nemojte čekati da učinite korak sad, danas, sutra, učinite to jučer jer imate sad institucije kao što su sigurne kuće, poput doma Duga, gdje će vam pomoći u pola noći ako dođete goli i bosi. Imaju stručan tim koji će vam dati pravac za naprijed.

Zato poručujem ženama: Nemojte misliti da ste slabe, hrabre ste i jer trpite, imate snage, težak je put za oslobođenje, no budite sigurne da ćete mirno spavati.

*Inicijativa Spasi me i zaklada Solidarna osnovale su Fond za pomoć žrtvama obiteljskog nasilja. Temeljna svrha Fonda #SPASIME je pružanje brze, konkretne i interventne pomoći žrtvama obiteljskog nasilja u smislu ekonomske, pravne, psihološke, liječničke i stambene pomoći. 

Nekad shvatite da ima nade za ovu zemlju. Zbog napada na sezonske radnike, gradonačelnica Supetra povlači donaciju Torcida kupu

Gradonačelnica Supetra Ivana Marković oštro je reagirala nakon napada na petero mladih sezonskih radnika koji se dogodio u noći sa subote na nedjelju. Prema navodima jednog od ozlijeđenih, napadnuti su dok su prolazili pored prostorija Torcide Brač. Napadači su čuli dvojicu mladića iz Vukovara kako govore i uskoro su se zatrčali prema cijeloj skupini urlajući “Di je Srbin?” i počeli ih udarati.

“U ime Grada Supetra i u svoje osobno ime oštro osuđujem napad koji se dogodio u našem gradu gdje su stradala četiri mladića i jedna djevojka, od kojih je i jedan naš Supetranin. Svaki čin nasilja, ikada, igdje i prema bilo kome je jednostavno neprihvatljiv, a pogotovo da se ovako nešto desi jer netko pripada drugoj nacionalnosti ili priča nekim drugim jezikom”, napisala je gradonačelnica na svom Facebook profilu.

Marković je kazala kako je Supetar uvijek bio tolerantan grad i istaknula da će takav i ostati. Utješilo ju je, navodi, da napadači nisu bili iz Supetra, ali joj je ostao gorak trag jer se napad dogodio u Supetru. Potom je i odlučila i sankcijama pokazati da takve događaje neće tolerirati.

SANKCIJE ZBOG NAPADA

“Također, kako su napadači bili sudionici ili posjetitelji Torcida kupa (iako se napad nije se desio za vrijeme turnira) odlučila sam povući odluku o donaciji ovom događaju jer Grad Supetar ne može poticati sportska događanja čiji sudionici ili posjetitelji iskazuju mržnju.

Grad Supetar će uskratiti daljnje korištenje svih sportskih terena u vlasništvu Grada za održavanje ovoga kupa. Našem Supetraninu i svima ostalima koji su pogođeni ovim napadom želim što brzi oporavak, a apeliram na institucije da najstrože kazne počinitelje bez imalo milosti”, napisala je Marković.

DVOJAC ZARADIO KAZNENE PRIJAVE

U Supetru su zbog napada uhićene dvije osobe, od 22 i 19 godina. Protiv njih su podnesene kaznene prijave zbog ozljeda te prekršajne zbog kršenja reda i mira, ali i zbog kršenja Zakona o diskriminaciji. Mladić star 22 godine bio je pijan. Dvoje napadnutih su srpske nacionalnosti, dok su troje Hrvati.

Škoro će se kandidirati za predsjednika

MIROSLAV ŠKORO objavit će krajem tjedna svoju kandidaturu za predsjednika Republike Hrvatske. Objavio je to Večernji list pozivajući se na izvore iz Škorinog najbližeg kruga.

Kako pišu, on zasad planira biti nezavisni kandidat, no razgovarat će s raznim političkim opcijama pa ukoliko netko prihvati njegove stavove, postoji mogućnost suradnje. Također, Večernji list piše da se Škoro neće baviti ustašama i partizanima te da će kampanju financirati vlastitim novcem.

Prva suradnica u izbornom timu bit će mu sestra Vesna Vučemilović.

Što misli o Kolindi?

Škoro je početkom lipnja na fontanama kod zagrebačke Nacionalne sveučilišne knjižnice održao koncert. Prije koncerta razgovarali smo s njim o tome postoji li mogućnost da se zaista kandidira na predsjedničkim izborima te ga upitali i što misli o aktualnoj predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović.

"Mislim da je ovo najkomentiranije treće mjesto od trećeg mjesta Hrvatske na Svjetskom nogometnom prvenstvu kad smo izgubili od Francuza. To je zateklo mene jednako kao što je zateklo druge", rekao je Škoro na pitanje o trećem mjestu u anketi o predsjedničkim izborima koju je proveo HRT.

"Ja sam preodgovorna osoba da bih ja to sad samo tako napravio preko koljena. Za razliku od svih tih ljudi koji se upuštaju u neke stvari nepripremljeni pa nas onda i dovedu do situacije u kojoj sada jesmo. Razmislit ću ja o svemu tome pa ćemo vidjeti, što Bog da", odgovorio je Škoro na pitanje o mogućoj predsjedničkoj kandidaturi.

"Nemam ja niti stranačku infrastrukturu niti stranačku vojsku, niti netko čuči iza mene. A da bi se nešto radilo, treba biti organiziran i ako se tako nešto dogodi, budite sigurni da ću vam ja to javiti na vrijeme i u krajnjoj liniji zamoliti sve da na neki način probamo puhati u isti rog. Jedino tako možemo naprijed, drugačije ne", kazao nam je te odbacio napise da je njegova moguća kandidatura "atak na aktualnu predsjednicu".

Na pitanje što misli o Kolindi, odgovorio nam je: "Žena radi svoj posao, jako lijepo izgleda, e sad to što ankete i ljudi oko nje govore da nisu zadovoljni s njom, to je već njen problem, nije moj. Što se mene tiče, nek' joj Bog da zdravlja."